Njihove aktivnosti su nezakonite i kažnjive, ali „kalemarska gerila” ne odustaje od svoje namere da na što veći broj uličnih stabala u Zalivskoj oblasti San Franciska nakalemi plemke voća, i tako ukrasne drvorede učini „jestivim”.

U urbanim okruženjima, bilo gde u svetu, gradske vlasti retko sade voće na ulicama. Stabla voća zahtevaju više nege i pažnje, a nakon opadanja plodova ostaje nered na ulicama. Iz tog razloga, uprava San Franciska ne gleda blagonaklono na ovu akciju i trudi se da je spreči.
Gerila kalemari sada svoje akcije sprovode tajno, ali ističu da su već markirali 9000 stabala koja su pogodna za „voćifikaciju”. Svaka voćka ima svog zaštitnika, koji je redovno obilazi i preduzima mere protiv bolesti i štetočina. Argumenti ovih voćarskih hajduka su više nego ubedljivi, tvrde da će ulice Zalivske oblasti okićene plodovima trešnje, šljive, kruške i breskve izgledati humanije, a da će u rodu stabala moći da uživaju siromašni građani, za koje je u njihovom gradu sveže ubrano voće nedostižan luksuz. Ne gaje iluzije da će ova akcija iskoreniti siromaštvo, ali se nadaju da će podstaći svest o održivom razvoju u gradovima.
Jedna od prvih aktivistkinja Guerilla Graftera, Tara Hui, izjavila je da su ona i veliki broj njenih prijatelja godinama pokušavali da stabla voća posade ispred svojih kuća prateći zvanične kanale odobravanja, ali su svaki put bili odbijeni i pored spremnosti da se obavežu da će brigu o stablima u potpunosti preuzeti na sebe. Jedno od obrazloženja koje im je dato je da „kada voće opadne, trotoar postaje klizav, čime se ugrožava bezbednost prolaznika”. Nakon toga, počela je da se putem društvenih mreža povezuje sa sugrađanima koji su imali isti problem, i tako je nastala Gerila kalemara.
Ma koliko im namere bile časne, Odeljenje za javne radove San Franciska je njihov projekat klasifikovalo kao ulični vandalizam i preti hapšenjem svakog koga zatekne u kalemljenju uličnih stabala.