Niska i ni po čemu posebna betonska ograda u krugu čuvenog univerziteta Karnegi Melon u Pitsburgu postala je jedan od prepoznatljivih simbola ove ustanove.

Poslednjih 70 godina, studenti prestižnog američkog univerziteta koriste ogradu kao nezvanični bilbord i oglasnu tablu na kojoj farbom pišu značajne poruke, ili najavljuju važne događaje. Lokacija ograde, smeštene na sredini univerzitetskog kompleksa, čini je idealnim mestom za obaveštavanje kompletnog studentskog tela. Sve do 1993. godine, studenti su koristili staru drvenu ogradu, koja se na kraju slomila pod teretom slojeva farbe. U to vreme je držala rekord u Ginsovoj knjizi kao najviše farbana ograda na svetu. Studenti i zaposleni na Karnegiju nisu bili spremni da se odreknu ove jedinstvene tradicije, pa je postavljena nova, jaka betonska ograda koja je od samog nastanka dobila ambiciozan zadatak - da obori rekord svoje slavne prethodnice i postane nova najčešće farbana ograda na svetu.
Tradicija pisanja na staroj drvenoj ogradi započeta je davno, u vreme kada je postojala uvala između Tehnološkog instituta Karnegi i ženskog koledža Margaret Morison, a preko nje mali drveni most. Na mostu su se sastajali mladići sa Tehnološkog instituta i „Magi Mo“ devojke. Kada je uvala popunjena i na njoj posađen travnjak, uprava Instituta je podigla drvenu ogradu. Jedne noći, bratstvo muškog koledža je na njoj ispisalo poziv za žurku koju su pripremali. Kako je nakon ovog javnog poziva usledio sjajan provod, tradicija obaveštavanja preko ograde je zaživela i zadržala se više od 70 godina.
Iako je ovaj vid oglašavanja krajnje neformalan, postoje pravila koja se bez pogovora poštuju. Svi studenti, ali samo studenti Karnegi univerziteta, imaju pravo da prefarbaju ogradu pod uslovom da je oboje celom dužinom i da taj posao završe od ponoći do svitanja, koristeći samo klasičnu farbu i četke. Valjci i sprejevi su strogo zabranjeni. Posedovanje svoje poruke na ogradi postalo je stvar prestiža, pa grupe čija je poruka trenutno na ogradi često organizuju noćne straže da bi sprečile da ogradu neko drugi „preuzme“. Ove straže se redovno pretvaraju u masovne žurke uz roštilj i muziku, a „čuvanje ograde“ ostaje jedno od najlepših sećanja nekadašnjih Karnegijevaca na studentske dane. Kada grupa uspe da sačuva svoju poruku na ogradi nedelju dana, to se smatra izuzetnim podvigom.
Na novoj ogradi, postavljenoj 1993. godine, već postoji preko hiljadu slojeva farbe, a komadić na kome se vidi njen aktuelni presek se čuva u zgradi Univerziteta kao amajlija i malo umetničko delo.