Ali, da li svako može sebi da dozvoli luksuz da svoje promašaje, pogrešne odluke i odbijanja predstavi svetu kao ordenje?

Kažu da priznanja i nagrade slobodno možete da prezirete, ali tek kada ih dobijete. Slično je i sa neuspesima. Slobodno ih možemo pretvoriti u zanimljive anegdote, ili čak deo biografije, ali tek kada je naša lista uspeha duža i značajnija. U suprotnom, slika koju šaljemo o sebi nam neće laskati.
Johanes Haushofer, profesor psihologije na prestižnom Univerzitetu Prinston, jedan je od retkih koji su se usudili da priznaju da im se u životu neuspesi prepliću sa dostignućima. Njegov CV neuspeha je zadobio veliku pažnju, a on sam tvrdi da su promašaji jednako bitni u životu jednog čoveka koliko i njegovi uspesi. Oni, po rečima profesora Haushofera obezbeđuju „ravnotežu podataka” i daju uvid u kom pravcu se kreću naši planovi i ambicije. Ideju da objavi svoj CV neuspeha dobio je nakon što je pročitao sličan „izveštaj” profesorke Melani Stefan sa Univerziteta u Edinburgu. Njihov cilj je bio da svojim studentima, asistentima i zainteresovanoj javnosti na ovaj način pruže podršku i pomognu u prevazilaženju neprijatnog osećaja promašenosti i odbijanja.
CV neuspeha profesora Haushofera ima šest celina, između ostalog i „Studijske programe na koje nisam primljen”, „Naučne pozicije i saradnja koju nisam dobio” i „Odbijeni radovi u naučnim časopisima” i sl.
Profesor Haushofer u uvodu tvrdi da u većini stvari koje pokuša ne uspe, ali kako su uspesi vidljivi a neuspesi skriveni, drugi bi mogli steći utisak da mu sve ide od ruke. Suočeni sa slikom tuđih uspeha, za svoje neuspehe često krivimo sebe, iako naše krivice u tome nema. Umesto toga, treba da znamo da je „svet nepredvidljiv, prijave su lutrija, a komisije za izbor nekada prosto imaju loš dan”.
Svoj neobičan CV profesor Haushofer završava duhovito, ističući svoj ultimativni „meta-promašaj” - CV neuspeha je izazvao više pažnje nego sav njegov dosadašnji naučni rad!