Po ugledu na njega ne bi bilo loše i da čuvena ministrica zdravlja ("neka građani sami odluče da li će da piju mlijeko") poveća normalnu tjelesnu temperaturu na 39,5 stepeni celzijusa pa da i ona riješi epidemiju gripa preko noći. Za koga i u čijem interesu je pokrenuta priča o otrovanom mlijeku i kukuruzu je za prosječnog građanina, a posebno seljaka, manje-više nebitno. Proizvod tog političkog prosvjetiteljskog nadahnuća i brige za zdravlje građana su desetine hiljada litara prosutog mlijeka. Seljak pored nenadanog i nenadoknadivog gubitka ima i dodatni trošak- kako se riješiti mlijeka koje niko neće.

Utopija je očekivati neke ozbiljnije analize o posledicama pijenja navodno štetnog mlijeka. U vrijeme kad ovim prostorima vlada epidemija kancerogenih oboljenja ne postoje ni nagađanja, a kamoli ozbiljna istraživanja o uzrocima istih. Najlakše je paušalno reći da su za to kriva bombardovanja čije smo žrtve bili. To svakako ima veze, ali država koja želi da pomogne svojim građanima bi umjesto osnivanja stotina besmislenih agencija oformila ozbiljan naučni tim koji bi za deset godina imao ako ne sigurnu teoriju o uzrocima kancera, a ono bar neke pretpostavke i preporuke.

Ko je i kako stvorio AIDS je za nas malo bitno, ali mi zahvaljujući istraživanjima koja je neko sproveo po nastanku bolesti sada znamo kako se prenosi, koje su rizične grupe i kako je možemo, a kako je sigurno nećemo dobiti. Pa ko voli nek izvoli. Da li ćemo mi ikada dobiti odgovore za naše probleme - malo je vjerovatno. Od naših ministara zdravlja možemo dobiti samo osip ili neku alergiju- u najboljem slučaju jaku podlogu za viceve i anegdote. Već je spomenuto o najblaže rečeno bruci ministrice zdravlja Srbije. U Republici Srpskoj i Federaciji ministri od silne brige za kreiranje tendera i udomljavanje prijateljica nisu našli vremena ni da se oglase. Sve u svemu, nek nam je na zdravlje.