
Čak i ako niste otputovali negde ovog leta, ne brinite. Danas vas vodimo na destinacije koje ni najvećim svetskim putnicima nisu dostupne; fascinantna mesta na planeti koja nikada nisu bila, ili više nisu dostupna javnosti.
Ostrvo zmija - Brazil
Pokriveno nizinskim kišnim šumama, ovo ostrvo je jedino stanište opasne i retke Zlatne zmije (Bothrops insularis). Štiti ga brazilska mornarica i na njega ljudska noga ne sme da kroči iz dva razloga: prvi je bezbednost ljudi, jer je otrov ove zmije izuzetno jak, a ujed najčešće smrtonosan, a drugi je zaštita ove vrste. Za gotovo 90% ujeda zmije sa fatalnim ishodom krivac je ova zlatna opasnica.
Na ostrvu danas živi nekoliko stotina hiljada primeraka Zlatne zmije, a istraživanja su pokazala da je otrov koji luče ove ostrvske stanovnice pet puta jači i sa bržim delovanjem od onog koji se može naći kod kontinentalnih primeraka u Brazilu.
Wildenstein institut - Francuska
Porodica milijardera Guya Wildensteina, trgovca umetničkim delima, poseduje ovo jedinstveno zdanje u kojem se čuvaju neka od najvećih umetničkih dela na svetu. Nažalost, ova kolekcija nije otvorena za javnost. Za njenu legalnost su vezane brojna nagađanja, koja su kulminirala 2011. godine kada je Wildenstein optužen za skrivanje vrednih umetničkih dela, zaostavštine Josepha Reinacha, koja su zaveštana da budu dostupna javnosti, a ne zatvorena u privatnoj kolekciji.
Nakon policijske istrage, francuske vlasti su shvatile da je to samo vrh ledenog brega. Nagađa se da za javnost zatvoreni Wildenstein institut krije neka od najvrednijih ukradenih umetničkih dela na svetu. Početkom ove godine, njujorško sedište Wildensteina je prodato, što može biti nagoveštaj nove ere i za kulturna dobra zarobljena u Wildenstein institutu u Parizu.
Ćilibarska soba - Rusija
Današnja Ćilibarska soba je replika one koju je Fridrih Vilhem I predao na korišćenje ruskom caru Petru Velikom 1716. godine, kao poklon u čast saveza Rusije i Pruske protiv Švedske. Prostorija veličine 180m2 bila je dekorisana ćilibarom, a dodatno ukrašena zlatom i dragim kamenjem. Nalazila se u Zimskom dvorcu do 1755. godine kada je carica Katarina naredila da se prebaci u Katarininu palatu u Sankt Peterburgu.
Tokom II svetskog rata, nacisti su uspeli da pronađu sobu koja je bila nevešto maskirana tapetama, rastavili je i preneli u Kenigzberg gde je, pretpostavlja se, kompletno uništena tokom bombardovanja 1944. godine. Rekonstrukcija je započeta tek 1979. godine, a završena je 25 godina kasnije. Svečano su je predstavili Vladimir Putin i Gerhard Šreder na proslavi 300-godišnjice Sankt Peterburga u muzeju u Carskom selu.
Iako je replika dovoljno verna originalu, tajna prave Ćilibarske sobe nikad nije otkrivena. Jedna od teorija kaže da soba nije stradala tokom bombardovanja, već da je na dnu Baltičkog mora, spakovana u kovčege na potopljenom brodu. Tokom Staljinove ere, pričalo se da je nacistima podvaljena lažna soba od ćilibara, dok se prava nalazi u Staljinovom posedu na tajnoj lokaciji.