Iako se u američkoj državi Oregon nalazi dvadesetak jezera koje zovu „izgubljenim”, samo jedno zaista zaslužuje svoje ime. Svakog leta ono nestaje kroz veliku rupu na svom dnu i ostavi za sobom livadu, sve do prvih jesenjih kiša.
![Jezero koje leti propadne u rupu](/images/18/1871/jezero_f111.jpg)
Do Izgubljenog jezera se stiže lako jer leži do veoma prometnog autoputa Santiamov prolaz, ili Oregon autoputa 20. Nastalo je pre 3000 godina kada je vulkanska lava blokirala rečne kanale i stvorila mali sliv. Jezero počinje da se puni kasno u jesen preko nekoliko malih površinskih struja, i nastavlja da raste tokom zime od kiše i snega. U kasno proleće, svu vodu usisa jedna rupa.
Rupa je povezana sa lava tubom, cevastom jamom koja se formirala kada se potok lave hladio i formirao tvrdu koru, ispod koje vrela lava još uvek tekla. Kada je lava iscurila, ostala je šuplja cev. One u prirodi mogu imati prečnik mali kao stopalo, ali i velik kao tunel metroa. Tokom jeseni i zime lava tuba Izgubljenog jezera se pod naletom padavina zasiti i prestaje da izvlači vodu iz jezera, a ono počinje da se puni do dubine od oko 3 metra.
Voda koju tuba „proguta” nastavlja zanimljivo putovanje. Ona puni podzemne rezervoare i hrani izvore do kojih stiže kroz mnogo nivoa filtracije. Procenjuje se da se voda iz jezera filtrira 7-10 godina pre nego što završi u nečijoj čaši.
Ovaj prirodni sistem prečišćavanja atmosferskih padavina ima i svog neprijatelja. To je, naravno, čovek. U rupi često završava krupan otpad poput automobila i velikih mašina. Pretpostavlja se da nesavesni ljudi to rade iz čiste zabave, da provere koliko je jama duboka i da li je moguće zatrpati je. Iz tog razloga, šumarska služba patrolira po okolini da bi sprečili da krupan otpad zaguši jamu, što bi moglo da izazove masivne poplave i blokadu autoputa.