Ako ste muško, skoknućete i do kladionice, a ako ste žensko do frizera. Pogledaćete i neku utakmicu, ili 12. put odgledati omiljeni film. Tržni mega-centar je naravno nezaobilazan. I tako, mic po mic, doći će nedjelja naveče i vi ćete shvatiti, a možda i nećete, da ste proveli još jedan vikend kojeg se nećete sjećati.

A na najviše sat vremena vožnje od vas, nalazi se neka rijeka, šuma, planina, jezero, pećina ili salaš. Odvezite se i prošetajte obroncima neke planine, ili otiđite na obalu rijeke i vidjećete kako grane povijene snijegom ili moćni huk nabujale rijeke blagotvorno djeluju na vaš nervni sistem (osim ako vam bolest zavisnosti od grada i betona nije metastazirala, a u tom slučaju naročito morate na ovu terapiju). Ako uspjete da ostanete duže, obavezno ponesite malo hrane. Sendvič ili malo hljeba i slanine servirano na nekom panju je mnogo slađe nego lazanje u vašoj omiljenoj piceriji. Pri tome, ako je sa vama neka draga osoba, ugođaj je potpun. Idealno bi bilo da se organizujete pa da prenoćite u nekoj vikendici, salašu, planinarskom domu ili prosto u šatoru i probudite se iznenađeni tišinom. Ne uzbuđujte se ako vas bocne kakav komarac, pauk ili neka buvica. To zasigurno blagotvornije djeluje na organizam nego čaša koka-kole.

Ako ovako provedete vikend, u nedjelju naveče ćete se osjećati prijatno umorno, a predstojeću radnu sedmicu ćete mnogo lakše pregrmiti. U slučaju da niste inficirani gore navedenom bolesti, poželićete opet jedan sličan vikend. Kako smo rekli, ako je bolest uznapredovala, ne brinite, ima lijeka ali morate biti uporni, i terapiju sprovoditi što češće.

Ovih par fotografija su potpuno amaterske, bez ikakvih umjetničkih pretenzija. Često su slikane mobilnim telefonom, pa ako vam priroda i u takvim uslovima izgleda veličanstveno, onda vjerujte da je vrijeme za jedan drugačiji vikend.

foto: lična arhiva