Smatra se da je umetnost Kintsugi nastala u XV veku kada je japanski šogun slomio omiljenu šolju za čaj i poslao je nazad u Kinu na popravku. Kada mu je šolja vraćena, ponovo sastavljena metalnim ankerima koji su u to vreme standardno korišćeni za reparaciju porcelana, bio je veoma razočaran zbog njene narušene lepote. Pozvao je poznatog japanskog zanatliju da pronađe bolje rešenje. Kao rezultat njegove neobične ideje, rođen je kintsugi.

Iako kintsugi popravka deluje kao da je zlato uliveno u pukotine originalnih delova, to je zapravo iluzija. Delovi se lepe specijalnim lepkom, poznatim kao uruši lak, dobijenim od smole kineskog lakovog drveta (Toxicodendron vernicifluum). Kada se delovi spoje, samo se završni sloj prekriva istim lepkom pomešanim sa prahom plemenitih metala, a potom se pažljivo glača kako bi se izjednačio sa površinom posude.
Tehnologija proizvodnje uruši laka je teška i opasna, jer je smola iz koje se izdvaja izuzetno toksična. Međutim, kada se osuši i stvrdne, postaje veoma otporan na udarce i bezbedan po zdravlje. Danas, zahvaljujući modernoj tehnologiji polimera, kintsugi popravka se može postići i drugim materijalima koji imaju isti životni vek i otpornost kao ovaj tradicionalno korišćen lepak.

U moderno doba kintsugi kolekcionarstvo je postalo izuzetno popularno, pa su neki majstori ovog zanata optuživani da su namerno slamali vrednu staru grnčariju kako bi je „pozlatili” i učinili vrednijom u krugovima antikvara. Moda je zahvatila i industrijski dizajn pa je na tržištu, uglavnom posuđa, rasvete i kućne dekoracije, danas moguće pronaći predmete iz serijske proizvodnje dekorisane u kintsugi stilu.

Photo credit: Lakeside Pottery