Širom okruga Kaiping u Kini i danas postoji impozantan broj Dialou kula. Sagrađene od kamena, cigle ili betona ove građevine iz doba dinastije Quing predstavljaju zanimjivu i kitnjastu fuziju starih kineskih i zapadnih arhitektonskih stilova.

Tokom 1920-tih i 1930-tih godina broj ovih kula je dostigao impozantan broj od preko tri hiljade, a do danas su sačuvane skoro sve. Dvadeset najvažnijih se nalazi na UNESCO-voj listi svetske baštine. Krajem XIX i početkom XX veka, ove građevine su korišćene kao pojačane rezidencije i osmatračnice bogatih kineskih porodica.
Oblast koja je sada poznata kao Kaiping, tradicionalno je pripadala narodima Yue i Han koji su došli iz Centralne ravnice u Kini i izmešali sa lokalnim stanovništvom. Gajili su pirinač i bavili se ribolovom. Sredinom XVI veka mnogi seljani su se uključili u trgovinu preko obližnje obale i počeli intenzivno da putuju na daleke destinacije, neki čak do Amerike, privučeni mamcem zlatne groznice. Do kraja XIX veka, stanovništvo ove oblasti je imalo zavidan kapital, uglavnom zarađen u zemljama zapadnog sveta. Ono što im je nedostajalo je priznanje za njihov doprinos nagloj ekspanziji ekonomije nakon I svetskog rata u zemljama u kojima su živeli. Imigraciona politika Amerike i Kanade je bila pooštrena, a doseljenici sa istoka više nisu bili dobrodošli. Tada se javila tendencija da svoj novac ulažu u otadžbinu i grade svojevrsne dokaze svog materijalnog komfora u vidu ovih zanimljivih i upadljivih kuća, nazvanih Dialou kule.
Povratak sada bogatih ljudi izazvao je ekspanziju pljačkaških bandi koje su se sa severa Kine spuštale do naselja pored reka i harale po obnovljenim selima okruga Kaiping. Da bi zaštitili svoje porodice od nezvanih gostiju, ali i čestih poplava, imućni gastarbajteri su gradili svoje rezidencije kao neprobojna utvrđenja. Pejzaž pitomog i skromnog okruga je potpuno izmenjen kada je u periodu od samo deset godina niklo preko 1500 novih kuća-tvrđava.
Velika finansijska kriza 1930-tih godina, rat protv Japana i rat na Pacifiku doveli su do konačnog zastoja u gradnji Dialou kula. Nakon ukidanja kontrole imigracije u SAD i Kanadi, između 1943 i 1947, mnogi Kinezi su se vratili u Severnu Ameriku. Nakon stvaranja Narodne republike Kine 1949, pljačkaške bande su uništene, a uvedene su i efikasne mere borbe protiv poplava. Tako je dalja gradnja Dialou kula obesmišljena, mada je veliki broj ovih građevina i danas naseljen. U njima sada retko žive originalni imućni vlasnici, a češće su ustupljene na čuvanje porodicama skromnijeg materijalnog stanja. Njima vlasnici i dalje šalju novac za brigu o očuvanju njihovih duhovnih domova i molitve za duše svojih predaka. Retke Dialou kule su još uvek opremljene originalnim nameštajem i predstavljaju mala svedočanstva o blagodetima priliva stranog kapitala i prvom otvaranju Kine prema svetu.
izvor: UNESCO