Odžačari - još jedan zanat koji nestaje?

05 Jan 2013
Autor Tea
1078 pregleda

Odžačari - još jedan zanat koji izumire. Veruje se da donose sreću a oni se zapravo igraju se nesrećom. Da li je sve manje dimnjaka kod nas ili je tih divnih, hrabrih ljudi sve manje? Imate li spremno dugme na jakni ako ih ugledate u ovo hladno doba, doba dimničara?

Odžačari - još jedan zanat koji nestaje?

Sneg i hladno vreme su i ove godine doneli ozbiljnu opasnost našim građanima, opasnost od ledenica. Oni koji su bili primorani da idu peške osim opasnosti koja ih je vrebala pod nogama morali su da paze i na opasnost iz vazduha. Sa fasada i krovova zgrada su visili zastrašujući ledeni šiljci koji su mogli svakog trenutka da se odvale.

Zakonska dužnost pravnih i fizičkih lica je da uklone sneg ispred svoje zgrade, kao i led sa krova koji predstavlja opasnost po druge. Imajući u vidu da su već zabeleženi slučajevi teških povreda i stradanja od ledenih raketa sa krovova zgrada, nije više neobično što ljudi u strahu šetaju ulicom gledajući u vis umesto ispred sebe. Taj pogled u vis sve češće umesto preplašenog lica im donosi osmeh, zato što će na krovu ugledati one koji im donose sreću. Građanima kojima je potrebna pomoć za uklanjanje ledenica pored komunalne policije i vatrogasaca od nedavno pomažu i odžačari.

Posle alpinističke obuke koju su prošli, sada ni skidanje ledenica sa vrhova zgrada za njih više nije opasna avantura. Naviknuti na svoje radno mesto "krov", hrabro se bore i sa ovim izazovom.

Iako će nezaposlenost kod nas nastaviti da raste, a ovo zanimanje ostati omiljeno i propraćeno radošću kod ljudi koji ih vide, čini se da ovaj zanat polako izumire. Protiv krize izgleda da nema sreće. Prljave ruke, rizik od pada kao i prosečna plata su razlog što se na ovaj oglas za posao, ljudi retko javljaju. Poslednji odžačar na ovo radno mesto je primljen 2000. godine u Vranju, dakle već 12 godina je ovo radno mesto neupražnjeno.

Kakav je to posao kad ga skoro niko neće?

Da biste postali profesionalni čistač dimnjaka morate da imate nekoliko sertifikata i morate da prođete različite obuke. Ovo su najčešće ljudi koji drugima donose sreću ali je sami nemaju. Osim četke, na teren preko ramena nose i konopac sa tegom od 13 kilograma, dnevno pređu i do 20 km a ovaj rizični posao građani plaćaju svakog meseca u računu za komunalije. Cifra je obrnuto srazmerna riziku - 68 dinara.

Kada bi sreća bila konstantno stanje, verovatno bi izgubila svaki smisao. Ona je momenat, kada nam se desi nešto neočekivano, kao na primer osmeh na licu dok jurimo dugme kada na ulici ugledamo ove hrabre ljude.

Creative Commons License Zabranjeno je kopiranje članka na druge sajtove bez validnog linkovanja ka originalnom tekstu u skladu sa licencom ΜΕΔΙΑΣ by Vojin Petrović is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License i prema odredbama Zakona Republike Srbije o autorskim i srodnim pravima ("Sl. glasnik RS", br. 104/2009, 99/2011 i 119/2012). U slučaju neovlašćenog kopiranja bićemo prinuđeni da preduzmemo korake u skladu sa čl. 35 i čl. 36 Zakona o autorskim i srodnim pravima i zatražimo naplatu zakonom propisane nadoknade.

Ostavite Vaš komentar

Ako niste već objavljivali komentare na našem magazinu, komentar će biti objavljen posle moderacije. Vaša email adresa neće biti objavljena. Sva polja su obavezna.

0 komentara

Podelite sa prijateljima

Translate article

Pročitajte slične članke

Prijavite se

Prijavite se na listu za primanje informacija o novim člancima i ostalim dešavanjima na našem Magazinu. Unesite Vašu E-mail adresu:

Medias na Fejsbuku

Medias na Twitteru