Ušuškano između gradova Bangalor i Misuru u indijskoj državi Karnataka nalazi se malo mesto Čanapatna, svetu poznato kao „Zemlja igračaka”. U Čanapatni svaka kuća je i radionica i prodavnica, a zanat ručno rađenih igračaka vedrih i jarkih boja prenosi se sa generacije na generaciju više od dva veka.

Poreklo ovih igračaka datira iz 18. veka, od vladavine lokalnog vladara Tipu Sultana koji je toliko bio očaran igračkom koju je dobio na poklon, da je pozvao persijske zanatlije da prenesu svoje veštine lokalnom stanovništvu. Zanat se vremenom razvijao i proširivao svoj asortiman. U početku su to bile jednostavne figure životinja, lutke i društvene igre popularne u južnim delovima Indije, a u novije doba se izrađuje nakit, šnale za kosu i dekorativni predmeti za kuću i baštu.
Za izradu ovih rukotvorina tradicionalno se koristi lokalno drvo Wrightia Tinctoria koje je suviše meko za izradu nameštaja, zatim javor, tikovina, bor, ali i mirisna sandalovina, kedar i ružino drvo. Proces proizvodnje obuhvata nabavku drveta koje se suši na suncu najmanje dva meseca, sečenje na manje komade, oblikovanje, rezbarenje, bojenje organskim bojama neškodljivim za decu i poliranje gotovog proizvoda.
Pored lepog dizajna i izdržljivosti, za razliku od kineskih igračaka sumnjivog kvaliteta koje često na sebi nose toksične boje, igračke iz Čanapatne su obojene ekološkim bojama koje se dobijaju iz kurkume, indigonosnih biljaka i minerala. Zahvaljujući kvalitetu, proizvodi iz Čanapatne su zaštićeni oznakom geografskog porekla (GI) Svetske trgovinske organizacije.
Ekspanzija kineske proizvodnje koja je preplavila ceo svet pa i indijsko tržište jeftinim, mašinski napravljenim igračkama, u kombinaciji sa nedostatkom marketinškog znanja i gubicima koje su zanatlije Čanapatne trpele zbog nepoštenih posrednika, proizvodnja je bila na izdisaju čitavu deceniju. Uz pomoć Karnatske korporacije za razvoj rukotvorina, zanatstvo je ponovo oživelo. Zanatlije su upoznate sa novim trendovima u industriji i modernim dizajnom, a vlada Karnatake je obezbedila sredstva za izgradnju Lacquerware Craft kompleksa i nabavku 32 struga.
Iako za ovim igračkama postoji sve veća potražnja u svetu i poslednjih godina se beleži značajan rast izvoza, među zanatlijama Čanapatne ne vlada osećaj optimizma. Nekada su tri generacije majstora radile zajedno, dok danas mlađi naraštaji radije studiraju u potrazi za lakšim, čistijim i bolje plaćenim zaposlenjem.
Uprkos neizvesnoj budućnosti i sumornim predviđanjima, u nadi da će se tradicija ipak očuvati, Čanapatna nudi po nešto za svakoga: drvene konjiće, žirafe dugih vratova od nanizanih perlica, slatke kornjače sa šeširićima, lokomotive sa vagonima, avione sa nosićima, kamione, trkačke automobile, čegrtaljke, zvečke, mečke, čigre, šah figure, računaljke... šta god kome detinjstvo čini lepšim, ili ga u njega vraća.
Sopček Đura, 09 Jun 2017
Zaista tužna priča! Poplava kineskih proizvoda u poslednje dve decenije, dokaz su kako se uzgubio pravi zanat u mnogim oblastima čovekovog stvaralaštva!? Industrijska ofanziva KIČA preuzela je primat u odnosu na vredne ruke i maštu ljudi širom planete. Nekoliko puta sam se opekao i kupio jeftine kineske proizvode i posle par korišćenja, nadam se, izvukao pouku po onoj staroj jevrejskoj poslovici: Nisam toliko bogat da kupujem jeftine stvari!
Odgovori