Pokriveni mostovi nisu nastali kao pokušaj arhitekata da stvore građevinu koja će posmatrača ostaviti bez daha. Oni su samo to što im ime kaže- mostovi koji imaju zatvorene zidove i krov.

Iako i neki od svetski poznatih mostova preko velikih reka imaju krovove, termin Pokriveni mostovi se odnosi na male, ruralne građevine koje su u 19. veku bile veoma zastupljene u Evropi, Severnoj Americi i Kanadi. U to vreme, drvo je bilo izuzetno jeftino, a za one koji su živeli u blizini velikih šuma i besplatno. Iz tog razloga su lokalni mostovi, koje je često samostalno gradilo stanovništvo okolnih naselja, uglavnom bili napravljeni od drvenih greda i dasaka. Da bi duže trajali, jer je vek trajanja nepokriveng drvenog mosta samo petnaestak godina, pokrivani su sa svih strana i tako dobijali izgled malih brvnara preko potoka, manjih reka i prirodnih useka koje je trebalo preći.
Iako su oduvek bili zaštitni znak malih gradova na severu Amerike, svetsku popularnost su stekli tek 1995. godine, nakon bioskopskog hita Mostovi okruga Medison, gde je most Roseman u gradiću Winterset u Ajovi postao simbol zabranjene ljubavi fotografa Roberta i domaćiće Frančeske, koje su po likovima iz knjige Roberta Jamesa Wallera maestralno oživeli Klint Istvud i Meril Strip.
Zbog nebrige, krađe drveta, vandalizma i požara, većina pokrivenih mostova u SAD i Kanadi je nažalost uništena. Malobrojne koji su odoleli zubu vremena lokalno stanovništvo sa ljubavlju održava i štiti kao simbole jedne epohe kad je život bio jednostavniji, a ljudska priroda pitomija.