Ne postoji predmet koji nas više asocira na prošlost, tajne i misterije od starih muzičkih kutija zaboravljenih na tavanima, prodatih u bescenje po pijacama starina, ali i onih povlašćenih, sačuvanih od zaborava i zuba vremena u domovima i muzejima.

Kada im oduzmemo magiju sećanja koja nose, muzičke kutije su samo mašine koje koriste kodirane informacije na metalnom cilindru, disku ili papirnoj rolni, i uz pomoć zubaca, malenih cevi ili žica reprodukuju muzički performans čiji je ton mnogo življi i realniji od onog koji slušamo preko savremenih nosača zvuka.
Ideja o ovakvom muzičkom instrumentu potekla je od samosvirajućih zvona (carillon bells) koja su korišćena na crkvama i tornjevima u Evropi. Njihov mehanizam je činila birotirajuća stublina izrezbarena zupcima na određenim pozicijama, koja je pomerala čekiće tako da bi u određeno vreme udarali u melodična zvona i proizvodili zvuk.
Muzičke kutije tipa cilindra
Proizvodnja muzičkih kutija, koja je započeta u Švajcarskoj, postala je prava industrija krajem XVIII i početkom XIX veka. Kako je potražnja bila ogromna, preko 100,000 radnika u Evropi i Americi je svakodnevno radilo na stvaranju ovih malih čuda. Danas najcenjenije muzičke kutije tipa cilindra, koje su odlikovale njihovo rano doba, predstavljaju one koje su radili stari majstori, poput Reymonda Nicola, Bornanda Freresa, Nicola Freresa, LeCoultrea, Henrya Capta i nešto mlađih, Bremonda, Mermoda Freresa, Charlesa Paillarda i Langdorffa. Najzastupljeniji su bili modeli tabakere, nesesera, kutije sa pticom, ali i oblici mandoline, modeli „cilinder-orkestar“, „uzvišena hamonija“ i sl.
Karusel, muzička kutija tipa cilindra koju je 1885. godine napravio Bornard Feres, svira 8 melodija praćenih pokretima konja i gondola smeštenih na karuselu. Visoka je i duga oko 40cm.
Ideal SopranoMermonda Feresa je muzička kutija sa promenljivim cilindrima koji su smešteni u kutiju od ručno rezbarenog mahagonijevog drveta.
Ova lepa i retka muzička kutija delo je švajcarskog majstora Reugea. Za nju je karakteristična za to vreme neobična, vertikalna postavka. Tri melodije koje reprodukuje su: Marš olovnih vojnika, Valcer cveća i Ples šljivine vile.
Muzičke kutije tipa diska
Masovna proizvodnja muzičkih kutija tipa diska počela je u radionici Symphonion u nemačkom gradu Lajpcigu i brzo se proširila na druge gradove u Nemačkoj i Švajcarskoj. Prepoznavši veliki poslovni potencijal u ovom zanatu, 1892. godine radionica Ployphon šalje svoje majstore u Ameriku i otvara prvu radionicu za izradu muzičkih kutija u Njujorku, pod nazivom Regina Music Box Company. Ubrzo su dobili konkurenciju u radionicama Capitol cuff, Criterion, Olympia, Euphonia, Crown, Sterling, Imperial Symphonion, Mira, Empress, Perfection, Monarch, Triumph…
Tehnologija diska je omogućila vlasnicima da kupuju nove melodije i dopunjavaju repertoar svojih muzičkih kutija. Industrija kutija tipa diska je cvetala do početka XX veka, kada vodeće radionice počinju da uvode savremene modele tipa gramofona, klavira i orkestrona. Pokušavajući da zadrže dominaciju muzičke kutije, neke radionice poput Regine počinju da prave kombinovane modele. Regina na tržište izbacuje Reginografon, kombinaciju muzičke kutije i gramofona, koji pod najezdom modernijih uređaja nikada nije uspeo da osvoji tržište.
Serija Adler i Fortuna predstavlja jedne od prvih modela muzičkih kutija tipa diska koje su pravljene u Lajpcigu tokom 1890-tih. Ovaj model smešten je u kutiju od orahovog drveta, ima automatsko zaustavljanje, kontrolu ritma i dolazio je u kompletu sa 15 diskova.
Mikado 54 je retka i neobična muzička kutija, najveća koju je radionica Polyphon ikad napravila. Mikado pokreće veliki motor koji se kontroliše metalnim novčićem i svira 20 revolucionarnih melodija. Zvuk ove velike muzičke kutije je i danas glasan, bogat i rezonantan. Isporučivana je u kompletu sa 10 diskova.
Radionica Regina je 1905. godine napravila samo 30 modela svog Reginafona pre nego što je shvatila da kombinacija muzičke kutije i gramofona neće imati uspeha na tržištu. Spada u red najređih instrumenata koje je danas moguće naći, a dolazila je svojim vlasnicima opremljena sa 10 diskova, gramofonskim pločama i odgovarajućim iglama.
Redak primerak u svetu muzičkih kutija predstavlja i The Symphonion Style 132, model iz 1900. godine, napravljen u limitiranoj seriji. Mehanizam je smešten u kućište napravljeno od retkog drveta vinogradarskog oraha i bogato ukrašeno rezbarenim ukrasima. Originalni motor pokreće novčić od 5 Pfeninga, a ovaj model je dolazio u kompletu sa 14 muzičkih diskova.
Muzičke kutije danas
Najveći broj radionica za izradu muzičkih kutija propao je do 1910. godine. Retke koje su opstale, preorijentisale su se na proizvodnju drugih uređaja. Regina je počela da proizvodi usisivače, Pillard kamere i pisaće mašine, a Mira Miraphone i Polyphon su započeli proizvodnju gramofona. U Evropi se danas samo švajcarska kompanija Reuge bavi izradom modernih, ali i starinskih muzičkih kutija koje su zadržale neke od kvaliteta starih, danas cenjenih i skupocenih modela.
Savremena industrija muzičkih kutija se najvećim delom preselila u Japan, gde je kompanija Sankyo vodeći proizvođač. Njihova proizvodnja se bazira na mehanizmima koji se danas ugrađuju u lutke, kutije za nakit i ukrasne figure. Svojm funkcijom, dekoracijom i izgledom zadovoljavaju osnovne potrebe današnjeg tržišta i prate muzičke trendove, ali im u izradi manjka elegancije i kvaliteta koji su bili odlika njihovih pretkinja.
Petar, 23 Dec 2014
Pozdrav Da li mozda neko zna gde mogu da kupim lepu muzicku kutiju? Hvala punoo!
OdgovoriМихајло, 20 Jan 2015
I mene interesuje gde ih je moguce naci .
OdgovoriCrni, 21 Jan 2015
Ima kod kineza kolko hoćeš :)
OdgovoriDragan Novakovic, 18 Dec 2019
Ja imam the symphonion style sa velikim broken muzickih ploca. Zainteresovanima mogu poslati I slike.
Odgovori