Neobične umjetnosti i umjetnici

14 Sep 2012
Autor V.B.
1162 pregleda

"Umjetnost se često smatra vještinom stvaranja estetskih rezultata" (Hatcher, 1999.). Umjetnička djela postoje od čovjekova postojanja, od rane prapovijesne pa do suvremene umjetnosti.

Kroz ovaj članak provest ćemo vas kroz dio poznatih, kao i manje poznatih, ali svakako neobičnih umjetnosti.

Neobične umjetnosti i umjetnici

Ebru je drevna i još aktuelna umjetnost u kojoj se slika na vodi. U ebru tehnici koriste se prirodni materijali, a u pitanju su zemljani ili mineralni pigmenti, prah karagena (prerađevina morske biljke), a zavisno od gustoće smjese dobijaju se određene šare. U početku koristila u uvezivanju knjiga, dekoriranju papira i predmeta, i kao bordura na slikama. Neke od specifičnosti ebrua jesu da se ne mogu izraditi dva identična ili potpuno ista rada, zatim da sam umjetnik ne može znati kako izgleda njegova slika sve dok papir ne izvuče iz posude. Neki od velikana su ebru smatrali trenutnim stanjem čovjekove duše i nutrine, što zbog odabira boja, kompozicije ili izgleda same slike koju dotična osoba slika, pa su ebru definirali i kao umjetnost čovjekove duše. Ebru umjetnost se izrađuje tako što se voda miješa sa određenom vrstom smole koja joj daje veću gustoću i manju pokretljivost. Boje se miješaju sa životinjskom žuči koja im daje sljedeća svojstva: plutanje i nerastapanje na površini vode, širenje po površini vode, nemiješanje boja međusobno i ljepljivost.

Voda tj. smjesa se nakon što je pripremljena istresa u posebno korito ili posudu, ravnih stranica, po kojoj se nanose boje. Na površinu smjese nanose se posebnim četkicama izrađenim od ružinih stabljika i konjske dlake, kao i kapaljkama ili iglama. Pored navedenog pribora koriste se još i posebno izrađeni češljevi i igle. Nakon što se boje nanesu na smjesu i iscrtaju neki motivi ili oblici, na kompoziciju se polako stavlja papir na koji se slika prenosi. Papir se iz korita vadi prevlačeći preko ruba, tako da se višak vode vrati u korito.

Ivana Šimunec Gedalja (32) svakodnevno ispunjava uobičajene zahtjeve klijenata za uređivanje noktiju, a u slobodno vrijeme se bavi mnogo kompliciranijim i kreativnijim projektima. Tako joj je na Nailympicsu, olimpijadi noktiju održanoj u rujnu u Londonu, za dlaku izmakla medalja. Četvrto je mjesto osvojila u kategoriji fantasy,i to kreacijom nazvanom Faraon.

Projekti koje priprema za natjecanja oduzimaju joj po nekoliko mjeseci rada, a troškove odlaska na natjecanja ona i njezini prijatelji pokrivaju sami, jer u Hrvatskoj ne postoje prednatjecanja koja bi omogućila financirani odlazak. Najbolji rezultat u svojoj neobičnoj karijeri Ivana je osvojila na olimpijadi 2007. godine, kad je s Arapskim ratnikom u istoj kategoriji osvojila prvo mjesto. Model za kreaciju bio joj je brat.

Joo Heng Tan singapurski je umjetnik koji je svoju bujnu maštu odlučio izraziti kroz nesvakidašnje kreacije koje oduševljavaju ljude širom svijeta. Ovaj višestruki svjetski prvak već godinama od pijeska izrađuje fascinantne skulpture, zbog čega je dobio nadimak "pješčani Van Gog". Heng Tan, inače grafički dizajner, pješčana je remek-djela počeo raditi 1997. godine učestvujući na manjim lokalnim događajima. Dvije godine kasnije dobio je pozivnicu za nekoliko međunarodnih festivala i takmičenja. Svoja djela najčešće radi na plaži, a ona su puna fascinantnih detalja, često visoka preko 3.5 metra, rade se i po nekoliko dana, a za neke je utrošeno i do čak 18 tona pijeska. No, na nesreću traju samo po nekoliko sati ili dan prije nego što ih voda sapere. "Radim skulpture u različitim veličinama. Najveća koju sam napravio je bila visoka 12 metara, ali su mi omiljenije one apstraktne. Pijesak je sjajan materijal za rad jer ga možete prilagoditi svim vašim idejama“

Jennifer Maestreje umjetnica rođena 1959. godine u Johannesburgu u Južnoj Africi, koja je svoju prvotnu inspiraciju povukla je iz forme morskih ježeva, a morske dubine nastavljaju biti inspiracija u njenom daljnjem radu. Njezino umjetničko djelo nastaje tako da stotine bojica prelomi na manje dijelove koje naoštri na dužinu od 2 cm i sa njihove bočne strane izbuši rupicu, stvarajući tako od komadića bojice neobične perle. Tehnika spajanja oduševljava, jer ona bojice ne lijepi već ih niže na žicu, stvarajući tako fleksibilnu, organsku, dinamičnu i poprilično zahtjevnu skulpturu.

Vrhunski svjetski kuhar, Vipula Athukorale, bavi se neobičnom umjetnošću. Izrađuje skulpture od margarina. Kaže da njegova djela traju jer se koristi margarinima za pecivo, a ne maslacem. Istaknuo je i kako često u tijeku izrade mora prati ruke hladnom vodom, nakon što mu se prsti ugriju prijeteći da će otopiti djelo.

Athukorale je podrijetlom sa Šri Lanke, ali je kao kuhar radio u vrhunskim hotelima diljem Grčke, Iraka, Bahraina i Velike Britanije.

Mnogi umjetnici koriste olovke kako bi stvorili umjetnička djela, međutim američki umjetnik Dalton Ghetti pretvara njihove vrhove u prave mikroskopske skulpture. Svojim neobičnim hobijem Ghetti se bavi već punih 25 godina, ali isključivo u slobodno vrijeme kada se odmara od svog svakodnevnog posla – stolarskog. U njegovoj samo 10 milimetara visokoj zbirci nalazi se cijela abeceda, portreti slavnih osoba poput Elvisa Presleyja, crkva, stolice…

Njegova neobična priča počela je još u srednjoj školi kada je od drvenog dijela olovke rezbario imena svojih prijatelja. S vremenom se prebacio na klasično kiparstvo koje ipak nije zadovoljilo njegovu ambiciju. Svakim danom njegove su skulpture bivale sve manje, sve dok se nisu dosegle mikroskopsku veličinu. U svom neobičnom eksperimentu iskušao je različite materijale sve dok jednoga dana nije odlučio izrezbariti grafitni vrh olovke. U svom stvaralaštvu koristi prilično klasičan alat za rezbarenje kao što su žileti, šivaće igle i nož za rezanje drva. Svoj neobični hobi Ghetti ne doživljava kao umjetnost nego kao vrstu meditacije i relaksacije nakon napornog dana: „Kada radim, potpuno se isključim i padnem u vrstu duboke koncentracije koja bi se možda mogla i nazvati nekom vrstom meditacije. Ponekad mi se čini da tijekom rada lebdim.“

Za svaku skulpturu potrebno mu je nekoliko mjeseci, a najdulje je radio na olovci s dva srca za koju je utrošio više od dvije godine. Zanimljivo je da niti jednu olovku čiji vrh je izrezbario nije kupio. Radi isključivo s olovkama koje su mu poklonili prijatelji i poznanici ili koje je pronašao na cesti.

Michael Raivard je francuski umjetnik koji se proslavio svojom neobičnom tehnikom slikanja, jer se tek na samom kraju slikarskog procesa vidi što je umjetnik zapravo slikao.

Neobična tehnika slikanja sastoji se od nanošenja ljepila na podlogu. Tako promatrač cijelo vrijeme vidi tek 'jednobojnu sliku' koja nastaje pred njegovim očima, ali konačni rezultat se jedva nazire.

Kada je nanošenje ljepila gotovo, Michael ga posipa pijeskom, šljokicama ili sličnim česticama koje tek na samom kraju 'otkrivaju' impresivnu sliku, najčešće portret.

Kurt Wenner, umjetnik koji je nekada radio za NASA-u, dugo je na osnovu podataka dobijanih od Vojagera slikao buduće svemirske projekte i moguće vanzemaljske predjele. Ipak, postao je slavan po slikanju na pločnicima kredom. Njegovi crteži iz jednog kuta izgledaju sasvim obično, a gledani kroz zakrivljenu leću dobijaju i treću dimenziju.

Kurt je inače prvi umjetnik koji je razvio tehnike uličnog slikanja, ranih 80-tih u Europi. Njegovi rani radovi i razvoj tehnike slikanja na pločnicima je zabilježen u dokumentarnom filmu „Remek djela u kredi“ (National Geographic). Na početku su sva njegova trotoarska djela bila privremena. Trajala su onoliko koliko bi saobraćaj i vremeski uvjeti to dozvolili.

"Djela izgledaju stvarno jer je svaka slika prethodno matematički izračunata i precizno rađena. Za jednu sliku mi je potrebno pet do sedam dana", kazao je 52-godišnji umjetnik.

I za kraj, priča o veoma neobičnoj petogodišnjoj djevojčici iz Australije koja opravdano nosi titulu „ najmlađeg profesionalnog umjetnika u svijetu“. Aelita Andre je počela slikati kad je imala samo dvije godine, a njezini radovi se već godinama izlažu u Australiji i Americi. Sadašnja cijena jedne njezine slike iznosi oko 3.000 funti, pa i više. Smatra se da oni koji kupuju Aelitine radove u njenim slikama vide buduću vrijednost i potencijal. Kritičari tvrde da roditelji djevojčice utječu na stil na koji ona slika i da na neki način manipuliraju njezinim radom. Da bi dokazao da to nije tako, Aelitin otac je nedavno snimio svoju kćer kako slika na platnu od početka do kraja, u pokušaju da dokaže da ne utječe na nju.

No, bez obzira da li se radi o smišljenom potezu njenih roditelja ili sirovom talentu, nema sumnje da Aelita Andre već zarađuje novac koji mnogi umjetnici ne uspiju zaraditi tokom cijelog svog života.

Creative Commons License Zabranjeno je kopiranje članka na druge sajtove bez validnog linkovanja ka originalnom tekstu u skladu sa licencom ΜΕΔΙΑΣ by Vojin Petrović is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License i prema odredbama Zakona Republike Srbije o autorskim i srodnim pravima ("Sl. glasnik RS", br. 104/2009, 99/2011 i 119/2012). U slučaju neovlašćenog kopiranja bićemo prinuđeni da preduzmemo korake u skladu sa čl. 35 i čl. 36 Zakona o autorskim i srodnim pravima i zatražimo naplatu zakonom propisane nadoknade.

Ostavite Vaš komentar

Ako niste već objavljivali komentare na našem magazinu, komentar će biti objavljen posle moderacije. Vaša email adresa neće biti objavljena. Sva polja su obavezna.

1 komentara

 
vojin, 14 Sep 2012

Siguran sam da ova poslednja, devojcica, nije nikakav talenat. Garantujem da 20% dece moze da nabravi bolje brljoke od nje same, ako imaju uslova za to. Ne kazem da nema talenta, ali garantujem da ne ume ni cica glisu da nacrta :) Mnoga daca bi to bolje od nje da imaju uslova za to. Thumb down za nju.

Odgovori

Podelite sa prijateljima

Translate article

Pročitajte slične članke

Prijavite se

Prijavite se na listu za primanje informacija o novim člancima i ostalim dešavanjima na našem Magazinu. Unesite Vašu E-mail adresu:

Medias na Fejsbuku

Medias na Twitteru