Nije poznato zašto većinu čovečanstva čine dešnjaci, dok postotak levorukih uobičajeno iznosi od 6 do 12 posto populacije. U jednom istraživanju gdje je ispitivano delovanje različitih psihoaktivnih lekova na snimak aktivnosti mozga, otkriveno je da su kod levorukih osoba, koje su se našle u slučajnom uzorku, ova sredstva djelovala jače na mozak nego kod dešnjaka.

U toku istraživanja na ovu temu, naučnici su došli do zaključka da je desna ruka povezana sa levom stranom mozga i - obratno. Dešnjaci u 95 odsto slučajeva imaju centar za govor i sporazumevanje putem jezika smešten u levoj hemisferi mozga, dok je kod levorukih situacija nešto izmenjena. Samo u 15 odsto slučajeva njihov govor kontroliše desna strana mozga. Stručnjaci objašnjavaju da kod levorukih osoba, govor u 70 odsto slučajeva kontroliše leva strana mozga, a 15 odsto preostalih imaju centar za govor i jezik u obe moždane hemisfere.

Tako se rodila hipoteza po kojoj se može pretpostaviti da je među našim dalekim precima, bilo podjednako i levorukih i dešnjaka. Čovjek je u to vrijeme tek otkrivao svijet divljih životinja i biljaka u svom okruženju. Među tim rastinjem bilo je mnogo otrovnog, čiji su toksini delovali na središnji živčani sustav. Levoruk koji bi pojeo određenu količinu otrovnih plodova ili korenja umirao je jer je njegov mozak bio podložniji delovanju otrova. Dešnjaci su preživljavali. Činjenica da je danas u svijetu više dešnjaka, najverovatnije je posledica ovog prirodnog odabira koji se desio u vreme samog nastanka ljudske vrste.

Desnorukost ili levorukost sama po sebi nije povezana sa otpornošću mozga na toksine. Naime, gen levorukosti nalazi se u čvrsto spojen sa genom koji izaziva pojačanu osetljivost na živčane otrove u genotipu čoveka kojeg čine 46 kromozoma. Ovi geni koji su spojeni na jednom hromozomu se nasleđuju, uvijek se javljaju zajedno i stoga se zovu vezani geni.

Čovek ne odlučije samostalno, svesno niti nesvjesno, koja će mu ruka biti primarna. Naprotiv, u pitanju je unutrašnje opredeljenje svake ličnosti. Mnogo ljudi je potencijalno sklono da se više služi lijevom rukom, mada čitav život pišu desnom. Tome je doprinela pojava da odmalena roditelji djecu usmeravaju da se prilagode svijetu dešnjaka.

Predispozicija djeteta utiče na njegov nervni sistem. Bitno je da roditelj ne ometa dijete u njegovoj sklonosti. Pogrešno je forsirati korišćenje desne ruke umesto lijeve, jer to može da dovede do problema u radu obe ruke i zastoja u razvoju manuelne spretnosti.