Zahvaljujući društvenim mrežama, jedna dirljiva navika koja je potekla iz obalasti Napulja u Italiji širi se Evropom. U Italiji možete kupiti „uslovnu kafu“ u skoro svim ugostiteljskim objektima, od malih napuljskih kafea gde se espresso ispija lagano, do poznatih lanaca koji služe kafu za poneti.

Ljubitelji kafe koji žele da se uključe u ovu akciju, nakon što poruče svoju kafu, plaćaju za još jednu ili više koje se beleže kao uslovne kafe, za namernike koji bi želeli šoljicu najpoznatijeg napitka na svetu, ali nemaju novac da je kupe.
Ovaj običaj se u početku zasnivao na poštenju i dobroj volji vlasnika koji su ispred svojih kafea isticali znak da podržavaju ovakvu uslugu. Uslovne kafe nisu namenjene „grebatorima“ sa zmijom u džepu, nego siromašnim građanima i beskućnicima koji inače ne bi mogli da ih priušte. Napuljski kodeks časti u ovom običaju se poštovao besprekorno, i nikada nije zabeleženo da je neki ugostitelj zakinuo kupcima na ovoj usluzi.

Praksu suspended coffe su u poslednje vreme prihvatili i mnogi poznati „coffe shop“ lanci u Evropi, i tu se primenjuje drugačiji sistem kontrole, gde kupac koji za nepoznatog gosta kupi kafu ubacuje karticu u sistem koji kontroliše da njegova donacija bude pravilno iskorišćena. U nekim evropskim zemljama, naročito onim siromašnijim poput Bugarske, praksu su usvojili i prodavci brze hrane i osnovnih životnih namirnica, pa u takvim objektima možete kupiti sendvič, mleko ili hleb za beskućnike i socijalno ugrožene sugrađane.
Akcija je značajna i po tome što se ljudi koji nemaju sredstva za osnovne životne potrebe na ovaj način uključuju u život grada, i ne zavise isključivo od narodnih kuhinja koje su često sumorna i neprijatna mesta.
