Izgleda da je prošlo vreme kada su fotografi i snimatelji naoružani beskrajnim strpljenjem bili prinuđeni da satima, ponekad i danima čekaju da uhvate trenutak da bi snimili životinju u divljini. Veliki je izazov snimiti životinju u njenom prirodnom okruženju, a da se pritom ne naruši njen mir i da se ne utiče na njeno uobičajeno ponašanje.

Razvojem tehnologije i realizacijom novih ideja ovo je postalo ne samo moguće, već i rutinska praksa. Projekat je započet na snimanju serije „EarthFlight” u produkciji Britanske radiodifuzne korporacije (BBC), kada su korišćene modifikovane kamere koje su imale zadatak da dokumentuju različite vrste ptica.
Kamera koja je ugrađena lešinaru na daljinsko upravljanje se pokazala tako dobro, uprkos buci koju je mehanička ptica proizvodila, da su ubrzo nastali i drugi, savršeniji roboti-uljezi kao što su: špijunska tuna, špijunski delfin, špijunski pingvin, špijunska kornjača itd. Osim robota uljeza, korišćeni su i objekti koji se već nalaze u prirodi (kao npr. kamen u potoku ili sante leda) u koje se sakrije klasična špijunska kamera. Na taj način su snimljeni polarni medvedi i tigrovi. Prednost ovakvog snimanja divljih životinja je svakako i to što snimatelj nema priliku da se nađe u neposrednoj opasnosti prilikom obavljanja svog posla.
U kratkom dokumentarnom filmu „Wildlife”, reditelj i producent Džon Dauner (John Downer) govori o tome kako nastaju spektakularni HD snimci divljih životinja u njihovim prirodnom okruženju.