Svi roditelji ovoga sveta odlično znaju kako dvogodišnjaci mogu biti jogunasti i svojeglavi. Deca u tom uzrastu su ekstremno radoznala i intenzivno upoznaju svet oko sebe.

To je period osamostaljivanja, prkosa, usavršavanja govora i ubrzanog učenja koje se zasniva na podražavanju odraslih. Period stidljivosti od nepoznatih lica, strahova da će biti napušteno od strane najbližih i osetljivosti na krupne promene. Ono što je karakteristično za ovaj uzrast je i činjenica da dvogodišnjaka ništa ne okupira dugo i da je lako skrenuti mu pažnju na nešto drugo.
Komičar Jason Good je pokušao da prepozna i sastavi spisak svega onog što njegov dvogodišnji sin pomisli ili oseti u roku od tri minuta, pod predpostavkom da svaka misao ili osećanje ne traje duže od 3 sekunde. Rekli bismo - pun pogodak!
O čemu to misli jedan dvogodišnjak?
- Hoću da se igram sa tatinim telefonom.
- Hoću da se igram sa maminim cipelama.
- SKINITE MI MAMINE CIPELE ODMAH!
- Hoću da otvorim termostat i da ga zatvorim.
- Hoću da se igram pali-gasi sa lampicom na mikrotalasnoj rerni.
- Ima li ovde nekog sa čijim telefonom se nisam još igrao?
- DAJ MI DA PRITISKAM PROKLETE DUGMIĆE.
- Hoću da uhvatim macu za glavu.
- Hoću da bacim sve četkice za zube u lavabo.
- SRANJE, GLADAN SAM.
- JAO VIDI ZEČEVI OD SIRA.
- MRZIM VOĆE.
- Hoću da me pustite da siđem sa stolice.
- Hoću da se igram sa iPadom.
- Hoću napolje. Ne, ustvari pojačaj grejanje.
- Hoću da skinem pantalone.
- Ne sviđa mi ova majica koju su mi obukli.
- Hoću da se igram sa maminim telefonom.
- MORAM DA PRITISKAM NEKE DUGMIĆE ODMAH.
- Žedan sam.
- Ne, neću to.
- Strava, flašica za sok. E sad ću da ispolivam sve po sebi.
- Gde je tata?
- Gde je maca?
- Gde je mama?
- SAD OZBILJNO, GDE JE MAMA?
- O Bože, mislim da je mama otišla zauvek.
- Ok, eno je mama. Želim da se igram sa njenim telefonom.
- Ponovo sam gladan. Ok, nema veze.
- Sad sam se setio da mi se ne sviđaju ove pantalone. Skinite ih.
- PRESTANI DA MI SKIDAŠ PANTALONE!
- Joj, umirem od gladi. Hoću grašak, ali ne znam kako to da kažem.
- Konačno grašak. Obožavam da ga bacam okolo.
- ZAŠTO I DALJE NOSIM OVE GLUPE PANTALONE?
- E, evo je neka nova osoba. Pitam se da li ima telefon?
- Umorio sam se.
- NISAM SE UMORIO.
- Želim da idem u šetnju, ali neću napolje.
- A neću ni da budem unutra!
- Dajte mi da pritiskam neke dugmiće.
- Mrzim ovu pelenu.
- Svrbe me oči.
- VAU! Jel ovo moj palac na nozi?
- PRESTANI DA MI SKIDAŠ PANTALONE!
- Mrzim ove pantalone.
- Svrbi me koža od ove majice.
- Umoran sam.
- Prestani da me pitaš da li sam umoran.
- Gde je ona igračka što pravi zvukove?
- Hoću da se kupam, ali neću da skidam odeću.
- Pustite moju omiljenu pesmu.
- Gde je maca?
- Šta se dešava sa ovom majicom?
- Da li sam čuo kucu kako laje?
- NEMOJ DA SI POKUŠAO PONOVO DA MI SKINEŠ MAJICU!
- Želim da vidim kucu.
- Ne, ne NAPOLJU! Hoću kucu unutra.
- Jel mi je piša i dalje tu? Dobro je, jeste.
- Piškio sam.
- Dosadno mi je.
- Aj sad sve iz početka.