Konji, poezija u pokretu

22 Feb 2015
10200 pregleda

Drevni arapski ratnici su verovali da vetar iz raja duva između njihovih ušiju, a da ih je Bog poslao kao dar čovečanstvu. Sve lepše od njih što je stvorio, govorili su, zadržao je za sebe. Jednako zanimljiva izreka kaže da je jedina veština koju svaki plemić zaista mora da savlada - veština upravljanja konjem. Plemenita zver ne ume da laska, zbaciće sa sebe kralja isto kao i konjušara.

Konji, poezija u pokretu

Ljudi su pripitomljavali i uzgajali konje hiljadama godina i za to vreme stvarali nove i izvanredne rase. Predstavljamo vam neke od manje poznatih, ali neobično lepih, starih rasa konja.

Ahaltekinac (Akhal-teke)

Ova rasa, koju sa pravom nazivaju „zlatni konj” jedna je od najstarijih na svetu. Nastala je na teritoriji današnjeg Turkmenistana, čiji državni amblem i danas krasi. Prelepi, ćudljivi, neverovatno izdržljivi i verni samo jednom gospodaru, ovi nomadski konji su uzgajani još pre 3000 godina. Stvoreni su sa ciljem da budu borbeni konji, pa ih je tako nakon poraza Turkmenistana u borbi protiv ruskog carstva mnogo dospelo u vlasništvo Rusije. Danas ih ima svega nekoliko hiljada, najviše u njihovoj postojbini i u Rusiji. Smatraju ih za „supermodele” u svetu konja. Legenda kaže da se ahaltekinac uvek okreće prema Suncu, i tada izgleda kao da je izliven u zlatu.

Kovrdžavi baškirac (Bashkir Curly)

Od nekoliko kovrdžavih rasa amerikanci su stvorili ovog konja koga popularno nazivaju „pudla”. Postoje primerci u nekoliko veličina, od ponija do konja standardne veličine, kao i brojne varijacije boja i stepena kovrdžavosti. Zanimljivo je da ne izazivaju alergijske rekcije ni kod ljudi koji su alergični na konje, nežni su i pitomi, a kopita su im toliko jaka da potkivanje nije potrebno. Iako im manjka elegancije koja krasi ahaltekinca, veoma su omiljeni zbog svoje blage naravi.

Blek forest (Black forest, Schwarzwald)

Gusta svetla griva i rep savršeno pristaju uz krupnu građu i kestenjastu boju tela ove rase. Nastali su pre 600 godina u oblasti Švarcvald na jugu Nemačke, i tamo su se zadržali. Početkom 1980-tih ostalo je samo 160 primeraka, a nakon programa zaštite sprovedenog da bi se sprečilo odumiranje danas ih ima oko 750. Zbog neobične lepote i karakterističnog kontrasta koji prave boje grive, repa i tela, koriste se najviše kao paradni konji, ili konji za rekreativno jahanje.

Kamarga (Camargue)

Kamarga, ili „beli konj mora” je mali beli konj nalik lipicaneru, samo nešto manji. Danas žive u malim krdima kao poludivlji, u oblasti Kamarga duž delte reke Rone na jugu Francuske. Ovo je veoma stara rasa, za koju se smatra da potiče od nestale rase salutra koja je živela tokom razdoblja mlađeg paleolita, pre oko 17,000 godina. Tradicionalno, kamarga konje su jahali gardijani, kauboji sa Rone. Izdržljivi su, blage su naravi, lako se pripitomljavaju i dresiraju.

Norveški fjord (Fjording)

Ovaj maleni konj, visok do 150 cm je jedna od najstarijih i najčistokrvnijih rasa na svetu. Pripitomljen je pre 3 milenijuma, a po arheološkim podacima njegov selektivni uzgoj je počeo pre 2000 godina. Potiče iz gorske zapadne Norveške. Vekovima su korišćeni kao farmerski konji zbog dobre pokretljivosti i velike snage u malom telu. Naročito je zanimljiva njihova gusta griva koja raste u dve boje, od kestenjaste u korenu do platinaste na krajevima. Fjording se rađa sa ombre efektom na grivi! Odgajivači i zaljubljenici u ove konje često im grivu šišaju na kratko, da bi istakli izuzetno lepu liniju vrata i leđa koja krasi norveške ponije.

Ciganski vaner (The Gypsy Vanner, Tinker, Irski mali konj)

Nastao je relativno skoro, na britanskim ostrvima pre oko pola veka. Uzgajaju ih Romi čergari i koriste za vuču svojih karavana. Zbog teškog tereta koji vuku, vremenom su postali izuzetno snažni uprkos sitnoj građi. Poznati su po svom koloritu, jer im je telo prošarano uglavnom crnom i belom bojom, i gustoj dlaci koja pokriva deo od kolena do kopita. Romi u Britaniji su veoma ponosni na ovu rasu koja je deo njihove savremene kulture i istorije. Uzgajaju ih za vuču, dresuru, ili kao izložbene konje i to uglavnom porodice koje se generacijama tradicionalno bave tim poslom.

Konik (Poljski konjić)

Mali, poludivlji konji sa fascinantnom istorijom. Poreklom su iz Poljske, a sama reč „konik” znači „konjić”. Bliski je rođak tarpana, izvorne istočnoevropske pasmine koja je nestala 1910. godine. Niskog su rasta (134 cm) i zdepaste građe što je odlika stare rase konja. Veliki broj primeraka se rađa u sivoj boji, što je uobičajeno za divlje konje. Otporni su, dugo mogu da prežive bez hrane, a danas su angažovani na projektu oporavka ekosistema i pretvaranja poljskih močvarnih šuma u pašnjake.

Frizijski konj (Friesian horse, Frizijac)

Stara, autohtona holandska rasa, nastala je pre oko dva milenijuma. Njegovi preci su radili u polju, ali i bili bojni konji čuvenih vitezova krstaša. Tokom XVI i XVII veka, stari frizijac je ukršten sa andaluzijskim konjem. Tako je nastao moderniji tip frizijca, lagana, elegantna rasa koja je danas cenjena među trkačkim konjima. Pravi frizijac je uvek crn kao noć, a jedini beleg koji je dozvoljen izložbenim primercima je mala bela zvezda na čelu. Zbog svoje lepote je veoma omiljen u Evropi i Americi.

Creative Commons License Zabranjeno je kopiranje članka na druge sajtove bez validnog linkovanja ka originalnom tekstu u skladu sa licencom ΜΕΔΙΑΣ by Vojin Petrović is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License i prema odredbama Zakona Republike Srbije o autorskim i srodnim pravima ("Sl. glasnik RS", br. 104/2009, 99/2011 i 119/2012). U slučaju neovlašćenog kopiranja bićemo prinuđeni da preduzmemo korake u skladu sa čl. 35 i čl. 36 Zakona o autorskim i srodnim pravima i zatražimo naplatu zakonom propisane nadoknade.

Ostavite Vaš komentar

Ako niste već objavljivali komentare na našem magazinu, komentar će biti objavljen posle moderacije. Vaša email adresa neće biti objavljena. Sva polja su obavezna.

1 komentara

 
Dobrila Boba Stankovic, 18 Jan 2017

Od dede sam nasledila bezgranicnu ljubav prema konjima.To mi je najdraze nasledje.Divim im se jer oni u sebi nose najdivnije osobine : inteligenciju, lepotu, odanost,ponositost, vernost...Zaista su najdivnija poezija u pokretu.

Odgovori

Podelite sa prijateljima

Translate article

Pročitajte slične članke

Prijavite se

Prijavite se na listu za primanje informacija o novim člancima i ostalim dešavanjima na našem Magazinu. Unesite Vašu E-mail adresu:

Medias na Fejsbuku

Medias na Twitteru