Od viška glava ne boli

Autor Nauka i tehnologija

Pretražujući Internet zaista možete naići na mnoštvo korisnih informacija. Posebno su fascinantne one iz područja tehnologije  koje,  imam osjećaj, se izmjenjuju iz sekunde u sekundu. Taman kad se i odlučite nešto kupiti, primjerice najnoviji tip smart-phone-a, oni već izume nešto naprednije.

Ne kažem, među tim mnoštvom ima i veoma korisnih stvari, kao na primjer GPS cipele, koje na prvi mah djeluju smiješno. Pitate se kome trebaju cipele za navođenje, ali ako se sjetimo da ima ljudi kojima kratko pamćenje stvara ozbiljne probleme, one su itekako koristan proizvod – kako za onoga koji zaboravlja, tako i za njegove bližnje koji vječno strepe da li će im se draga osoba vratiti kući.

No, ima i onih koje smatram potpuno bespotrebnima, pa čak i oznakom obijesti. Recimo, čipirane čarape. Kome pobogu trebaju čipirane čarape? I zašto se uopće čarape čipiraju? A onda nailazim na podatak.  Švicarska tvrtka Blacksocks ugradila je čip na vrh čarape koji se može skenirati s RFID čitačem.  RFID čitač izgleda poput malenog daljinskog upravljača za primjerice otvaranje garaže, međutim čipovi komuniciraju i s iPhoneom preko Bluetooth veze kako bi se mogle pratiti određene informacije o čarapi. Hm, informacije o čarapi. Ok, ima ljudi koji zbog određenih problema sa stopalima pridaju veliki značaj informaciji od kojeg je materijala izrađena čarapa, ima li u njoj više najlona ili pamuka, da li će noga disati ili se znojiti te  proizvoditi neugodne mirise. Vjerujem, to je poprilično bitno. Nitko od nas nije ljubitelj smrdljivih stopala.

Uz pomoć aplikacije, preko bluetooth-a, na vašim iPone-ima čip odašilje informaciju gdje se nalazi vaša rasparena čarapa, koju ste nekada (prije postojanja čipa) tražili bjesomučno po kući i u tim uzaludnim traženjima često oblačili prvu koja vam se našla pri ruci, pa makar i druge boje. Čarapa je čarapa, šta ima veze  da li je  jedna crvena a druga zelena, bitno je da štiti nogu. Srećom, tehnologija vas je lišila tih problema. Sada postoji čip koji kaže: „Čarapa proizvedena u Njemačkoj (primjera radi) je oprana 39 puta, na temperaturi od 60 stupnjeva, izblijedila je tokom pranja za 30 posto. Savjetujemo kupnju novog para čarapa“.  – Ja sam si nekako zamislila u glavi tekst na iPhone-u: „Samo te gledam koliko ti nedostajem. Prije nego potpuno izludiš, ja sam ispod radijatora u primaćoj sobi, ležim u tišini i čekam te“. ( u potpisu:  tvoja desna čarapica)

Moram priznati da me ovakve stvari nadahnjuju, mogla bih do sutra izmišljati priče o čarapama i čarapicama. Ali, kad sam vidjela cijenu koja s RFID čitačem iznosi za 10 pari tagiranih čarapa čitavih 189 američkih dolara, zapitala sam se zar zaista ima ljudi koji će kupiti ovakvu glupost? Ima, naravno…snobizam je čudo. Proizvođač „srećom“  nudi varijantu i za one plićeg džepa pa namjesto 189 dolara možete izdvojiti samo 120, ali tada ne dobijate RFID čitač. Koji je smisao imati čipiranu čarapu a ne možete do informacija neophodnih za egzistenciju?

Već kad smo kod „egzistencije“, ne mogu odoljeti da ne nabrojim  sva usputna čuda koja nam se nude: google glass – koje aktivirate pomoću vlastitog glasa i projiciraju vašem oku informaciju koju poželite u datom trenutku. Zatim  već spomenute GPS cipele, pa čipirane čarape, pa majice koje s unutarnje strane imaju neki sistem za napajanje vaših mobitela, pa čipirani dlanovi s kojih uz pomoć nekih tamo senzora čitate sve vaše lozinke, brojeve računa i tko zna čega sve ne.

Dobra je ta tehnologija, čovjek nije više primoran upotrebljavati moždane ćelije. A i zašto bi se „mučio“  kad postoji  mnogo brži, pa čak i pouzdaniji sistem koji iz dana u dan sve više zamjenjuje mozak? Život nam je, kako mi se čini, postao puno lagodniji.

Ne zaboravite, kada izlazite iz kuće navucite spomenute čarape, pa obujte navigacijske cipele, stavite google naočale, obavezno 5-6 modela pametnih telefona i neizostavnu majicu na napajanje. Ako imate sreće, naletit ćete na nekog Japanca koji vam možda ponudi posao u nekoj od renomiranih tvrtki jer se u istima na mjesto ljudi koji su nekada radili sada nalaze roboti. Sa svom tom načičkanom tehnologijom po sebi, ne čudi što djelujete kao roboti.

Samo još nedostaje neki čip za odstranjivanje emocija, ali na dobrom smo putu…

Creative Commons License Zabranjeno je kopiranje članka na druge sajtove bez validnog linkovanja ka originalnom tekstu u skladu sa licencom ΜΕΔΙΑΣ by Vojin Petrović is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License i prema odredbama Zakona Republike Srbije o autorskim i srodnim pravima ("Sl. glasnik RS", br. 104/2009, 99/2011 i 119/2012). U slučaju neovlašćenog kopiranja bićemo prinuđeni da preduzmemo korake u skladu sa čl. 35 i čl. 36 Zakona o autorskim i srodnim pravima i zatražimo naplatu zakonom propisane nadoknade.

Pretraga
Preporučujemo
Arhiva članaka
Misao dana

Toliko je bilo stvari u životu kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živeti.

Ivo Andrić

Prijavite se

Prijavite se na listu za primanje informacija o novim člancima i ostalim dešavanjima na našem Magazinu. Unesite Vašu E-mail adresu:

ΜΕΔΙΑΣ na Fejsbuku
ΜΕΔΙΑΣ na Twitteru

Creative Commons License ΜΕΔΙΑΣ by Vojin Petrović is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License. |