Najlepši svetionici sveta - Kızkulesi (Devojačka kula), Istanbul

Devojačka kula (Kızkulesi) jedan je od prepoznatljivih simbola Istanbula, pravi dragulj Bosfora. Mala kula, sagrađena na steni na ušću Bosforskog moreuza u Mramorno more, jedno je od najmisterioznijih i najromantičnijih mesta u Istanbulu.

Prva građevina je nastala 1110. godine. Vizantijski car Aleksije Komnin (Alexius Comnenus) podigao je drveni toranj zaštićen kamenim zidom. Od kule je razvučen gvozdeni lanac sve do kule na evropskoj strani Istanbula, u četvrti Mangana. Stena je posle bila povezana odbrambenim zidom sa azijskom stranom, čiji su ostaci još uvek vidljivi pod vodom. Tokom otomanskog osvajanja Konstantinopolja (Istanbula) 1453. godine, kulu je branila vizantijska posada kojom je komandovao Gabrijel Trevizano (Gabriele Trevisano) iz Venecije. Nakon toga, za vreme vladavine sultana Mehmeda Osvajača, kula je korišćena kao karaula.

Kula je uništena u zemljotresu 1509. godine, a spaljena je 1721. godine. Nakon toga počinje da se koristi kao svetionik. Okolni zidovi su popravljeni 1731. i 1734. godine dok je 1763. godine ponovo podignuta kula od kamena. Od 1829. godine kula je služila kao karantin, a 1832. godine je obnovljena od strane sultana Mahmuta II. Lučke vlasti su je ponovo obnovile 1945. godine, a najnovija restauracija je započela 1998. godine. Čelični držači su dodati oko kule kao mera predostrožnosti posle zemljotresa 1999. godine.

Postoje mnoge legende o izgradnji kule. Prema najpopularnijoj turskoj legendi, car je imao voljenu kćer kojoj je prorečeno da će umreti od ujeda zmije na svoj 18. rođendan. Da bi je zaštitio, sagradio je kulu u sred Bosfora kako bi je držao podalje od kopna i otrovnih zmija. Na 18. princezin rođendan car, oduševljen što je sprečio proročanstvo, doneo joj je punu korpu egzotičnog voća. Ali, zmija koja se skrivala među voćem, ugrizla je princezu koja je umrla u očevom naručju. Otuda naziv Devojačka kula.

Kızkulesi je zadržala svoj originalni viševekovni izgled fasade i sada se koristi kao restoran i kao posmatračnica.

 

Svetionici, usamljene, romantične i tajanstvene građevine, smeštene na stenama, obavijene maglom, u zagrljaju talasa, oduvek su golicale maštu ljudi i igrale značajnu ulogu u pomorskoj i rečnoj navigaciji.

Prkose suncu, olujnim vetrovima i odolevaju zubu vremena.

Creative Commons License Zabranjeno je kopiranje članka na druge sajtove bez validnog linkovanja ka originalnom tekstu u skladu sa licencom ΜΕΔΙΑΣ by Vojin Petrović is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License i prema odredbama Zakona Republike Srbije o autorskim i srodnim pravima ("Sl. glasnik RS", br. 104/2009, 99/2011 i 119/2012). U slučaju neovlašćenog kopiranja bićemo prinuđeni da preduzmemo korake u skladu sa čl. 35 i čl. 36 Zakona o autorskim i srodnim pravima i zatražimo naplatu zakonom propisane nadoknade.

Pretraga
Preporučujemo
Arhiva članaka
Misao dana

Moje želje su bile maglovite i rasute, sad su sakupljene u jednom imenu, u jednom liku, stvarnijem i ljepšem od mašte.

Mehmed Meša Selimović

Prijavite se

Prijavite se na listu za primanje informacija o novim člancima i ostalim dešavanjima na našem Magazinu. Unesite Vašu E-mail adresu:

ΜΕΔΙΑΣ na Fejsbuku
ΜΕΔΙΑΣ na Twitteru

Creative Commons License ΜΕΔΙΑΣ by Vojin Petrović is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License. |