Light-show u dubinama oceana

Autor Priroda i životinjski svet

U dubokim  oceanima, gdje ne dopire tračak Sunčeve svjetlosti, leži golemi svijet tame prepun morskih stanovnika koja su bila primorana pronaći novi izvor svjetlosti. Biolozi pretpostavljaju da između 80 i 90% dubokomorskih vrsta ima sposobnost bioluminiscencije, tj. stvaranja svjetlosti pomoću molekula iz svog tijela, a i neke kopnene životinje služe se ovim izumom evolucije.

Bioluminiscencija je rezultat  kemijske reakcije u kojoj se molekula luciferina oksidira pri čemu  se oslobađa svjetlost. O kombinaciji koju životinje posjeduju ovisi boja emitiranog svjetla. Životinje u moru uglavnom stvaraju svjetlost plavo- zelene ili zelene boje jer svjetlost tih valnih duljina najdalje putuje kroz morsku vodu. Ovisno o uvjetima, svjetlosni bljesak može se vidjeti s udaljenosti i do stotinu metara.

Većina organizama ima vlastite svjetleće organe, fotofore, u kojima  specijalizirane stanice  stvaraju nježni, ravnomjerni sjaj čiji  se intenzitet, boja i kut mogu mijenjati. Drugi organizmi  "posuđuju"  svjetlost od bakterijskih simbionata u potkožnim vrećama - oni osiguravaju hranu bakterijama koje im zauzvrat daju svjetlo. Domaćini ne mogu kontrolirati intenzitet svjetla, pa su razvili fascinantne mehanizme kojima ih gase kad im to nije od koristi.

Mnoge životinje povećavaju frekvenciju i intenzitet bioluminiscencije tijekom peroida parenja.  Tijekom ljetnih noći, ženke bermudskog mnogočetinaša (Odontosyllis enopla) izvode „svjetlosni ples" da bi privukle mužjaka -  plivaju u krugovima ispuštajući pritom zelenu luminiscentnu tvar. Kad mužjak stiže do centra kruga koji ženka opisuje plesom, ispušta spermu i pritom proizvede jak bljesak, a ona ispušta svjetleća jaja. Nakon parenja, vraćaju se na morsko dno, gdje i inače žive.

Ništa manje dramatično udvaranje nemaju račići ljuskari . U suton mužjaci  štrcaju luciferin i luciferazu kroz otvore blizu usta, i ostavljaju jarke oblačiće svjetla u vodi . Učestalost ispuštanja oblačića i putanja kojom plivaju karakteristični su za vrstu, te ih tako prepoznaju  ženke koje nisu luminiscentne.

Krijesnice, zasigurno najpoznatije bioluminiscentne životinje, vode kompleksne „dijaloge" udvaranja  izmjenom svjetlosnih bljeskova. Svaka vrsta ima svoj "kod", jedinstvenu učestalost, intenzitet i trajanje bljeskova. Kod ivanjske krijesnice, Lampyris noctiluca, samo ženke svjetle, ali nemaju krila, dok mužjaci lete.

Mnoge ribe koštunjače, čak i neki morski psi (Etmopterus virens), imaju fotofore na specifičnim mjestima pa kad traže partnera, traže ribu s određenim rasporedom fotofora.

Kako izgleda igra svjetlosti na stotine i stotine metara dubine, pogledajte u priloženom videu.

Creative Commons License Zabranjeno je kopiranje članka na druge sajtove bez validnog linkovanja ka originalnom tekstu u skladu sa licencom ΜΕΔΙΑΣ by Vojin Petrović is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License i prema odredbama Zakona Republike Srbije o autorskim i srodnim pravima ("Sl. glasnik RS", br. 104/2009, 99/2011 i 119/2012). U slučaju neovlašćenog kopiranja bićemo prinuđeni da preduzmemo korake u skladu sa čl. 35 i čl. 36 Zakona o autorskim i srodnim pravima i zatražimo naplatu zakonom propisane nadoknade.

Komentari:

Ostavi novi komentar
mikolas, 27.08.2012.
Divno!
Odgovori
Ana, 28.08.2012.
Predivno zaista. Gledala sam vise puta film Deep blue i pozelela da se otisnem u taj carobni svet. Ovo je za mene otkrovenje :)
Odgovori
Pretraga
Preporučujemo
Arhiva članaka
Misao dana

Gledaš li u nešto predugo, ono će izgubiti svoje značenje.

Andy Warhol

Prijavite se

Prijavite se na listu za primanje informacija o novim člancima i ostalim dešavanjima na našem Magazinu. Unesite Vašu E-mail adresu:

ΜΕΔΙΑΣ na Fejsbuku
ΜΕΔΙΑΣ na Twitteru

Creative Commons License ΜΕΔΙΑΣ by Vojin Petrović is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License. |