Kišni čovjek

Autor Ljudi i događaji

Autizam je veoma složen  poremećaj mozga koji se uočava kod rođenja ili unutar prve tri godine života. Manifestira se kao socijalna odsutnost, nepostojanje komunikacije/interakcije s "vanjskim svijetom" te se zbog toga opisuju kao osobe koje žive "u svom svijetu“.

Savant sindrom je kombinacija autizma i nevjerovatnih matematičkih i umjetničkih sposobnosti, mada nije usko vezan s autizmom. Vrlo često nastaje i kod razvojnih anomalija ili ozljeda. Darold Treffer, liječnik iz Wisconsina i vodeći istraživač u ovom području, smatra da ovo stanje može biti genetsko ili stečeno.

Sindrom savant inače obuhvaća 3 kategorije:

  • Splinter (grupa preokupirana stjecanjem znanja)
  • Talented (grupa koja postavlja mogućnosti na novu razinu koristeći osobne varijacije van naučenog)
  • Prodigious ili izvanredan (najrjeđa grupa koja svojom genijalnošću fascinira i bez hendikepa)

Ljudi savanti su u stanju izračunavati kompleksne matematičke operacije veoma precizno i iznenađujućom brzinom, posjeduju fotografsko pamćenje te se do detalja mogu prisjetiti primjerice podatka kojeg su samo jednom u životu pročitali ili uočili. Nerijetko se kod njih javlja i umjetnička crta zahvaljujući kojoj su mnogi od njih muzički geniji, dok se već ta genijalnost rjeđe projicira na području slikarstva i kiparstva. Svi savanti imaju različite zapanjujuće sposobnosti, pa čak i količinski - većina posjeduje samo jednu neobičnu sposobnost, no postoje i oni koji ih imaju više.

Zasigurno se sijećate filma „Kišni čovjek“ u kojem Dustin Hoffman glumi ulogu Raymonda Babbitta - autističara koji nije u stanju savladavati osnovne vještine dok istovremeno nevjerovatnom brzinom izračunava složene matematičke operacije. Kao inspiracija filmu je poslužio pravi savant imena Kim Peek, kojega je 1984.g. otkrio Barry Morrow i po njemu stvorio scenarij za Kišnog čovjeka.

Kim Peek je rođen bez nervnih poveznica između lijeve i desne hemisfere mozga, koje inače služe za filtriranje podataka. Liječnici su mu već kao djetetu ustanovili retardaciju te roditeljima preporučili smještaj u mentalnu ustanovu. Njihovo mišljenje je pobio time što je do 14. mjeseca svog života naučio čitati, a već s 3 godine starosti čitao je riječnik. Sama njegova glava nije bila proporcionalna s ostatkom tijela, odnosno bila je mnogo veća pa mu je stoga trebala fizička pomoć da je drži uspravno, što je ujedno bio i razlog tome što je prohodao tek u četvrtoj godini. No, bez obzira na sve znakove genijalnosti koje je pokazivao, liječnici ne odustaju od dijagnoze pa traže da se dječaku u šestoj godini napravi lobotomija, koju roditelji odbijaju.

Do svoje sedme godine Kim je memorirao cijelu Bibliju a u 14-toj godini završava srednju školu za koju nije dobio diplomu jer lokalne vlasti nisu prihvaćale njegovu genijalnost. Bez obzira što je patio od jakog oblika autizma, Kim je  svoju  mega genijalnost pokazao i potpunim memoriranjem 12.000 knjiga, sposobnošću čitanja  dvije stranice gusto tiskanog teksta u otprilike 10 sekundi – desnu stranicu desnim okom, dok je istovremeno čitao lijevu stranicu lijevim okom. Američke telefonske imenike znao je bez greške i mogao je, bez stanke, odgovoriti koji je dan u tjednu padao na određeni datum i to desetljećima unazad. Jedan od njegovih trikova bio je i taj da je ljudima mogao reći tko su njihovi susjedi, jer je uz telefonske brojeve učio adrese i imena ljudi.

Nakon niza neuroloških pregleda proglašen je mega genijalcem jer je pamtio 98 posto podataka koje je mogao točno reproducirati bez obzira da li ih je pročitao toga trenutka ili godinama unatrag. Za znanstvenike taj je čovjek ogromna misterija jer nikada nisu uspjeli ustanoviti kako je jedan ljudski mozak uopće u stanju apsorbirati toliku količinu podataka.

Unatoč briljantnom umu, nije mogao samostalno obavljati sasvim jednostavne radnje (primjerice zakopčati košulju) te je zbog toga ovisio o očevoj skrbi do trenutka kada je napustio ovaj svijet u 58.g. života.

Popularnost filma „Kišni čovjek“ omogućila je kako njemu, tako i mnogim drugim savantima da se na njih gleda ne kao na retarde već na genijalce, što zapravo i jesu.

Poznati savanti

Ričard Vouro rođen je 14. aprila 1952. u Njuportu, Škotska. Kada je imao tri godine, utvrđeno je da je „umeren do teško retardiran”, da bi kasnije dijagnoza bila promenjena u – autizam. Nije naučio da govori sve do 11. godine, a posle operacije katarakte oštećen mu je vid. Čim je naučio da hoda – počeo je da crta na školskoj tabli, što je zadivilo nastavnika umetnosti. Prvu izložbu imao je sa 17 godina u Edinburgu. Početkom 1970-tih jednu od njegovi izložbi otvorila je Margaret Tačer, koja je tada bila ministar obrazovanja (Tačerka je kupila neke radove, a na nju se ugledao i papa Jovan Pavle II). Do 1977. njegova slava stigla je u SAD, a 1983. dokumentarac koji je snimljen o njemu „With Eyes Wide Open“ (Širom otvorenih očiju) proslavio ga je u čitavom svetu. Svoje slike Vouro je radio neobičnom tehnikom – vosak-ulje-krejon. Nije koristio modele, već je slikao na osnovu prizora koje je video tek usput – na primer - u knjigama ili na televiziji. Njegova fenomenalna memorija omogućavala mu je se seti gde je nacrtao svaku sliku i da kaže tačan datum nastanka. Pejzaži i slike mora puni su detalja i dramatičnih prizora intenzivnih boja. Do 2002. prodao je preko hiljadu slika, i imao više od sto izložbi. Umro je od raka pluća, 2006.

Jedan od najtalentovanijih svetskih džez pijanista, Derek Paravičini, rođen je 26. jula 1979. u Suriju (Engleska), čak 15 nedelja pre očekivanog termina, što je dovelo do oštećenja mozga i slepila (od kiseonika u inkubatoru). Kasnije se razvio i autizam. Ovo nije sprečilo Dereka da počne da svira sa svega dve godine. Pohađao je školu za slepe u Londonu, gde je i počeo da uči klavir, tako što je jednostavno ušao u muzičku sobu i odgurnuo pijanistu! Sa devet godina održao je svoj prvi veliki koncert u Barbikan holu u Londonu. Iste godine, bio je glavna zvezda dokumentarca „Musical Savants“. Razlozi za njegov neverovatan talenat traže se i u činjenici da je, zbog slepila, deo njegovog mozga koji bi u normalnim okolnostima bio iskorišćen za vid i detekciju svetlosti – upotrebljen za “ekstra” razvoj audio sposobnosti – Derek može bez greške da “detektuje” 20 tonova koji su istovremeno odsvirani. Dobio je nadimak Čovek-aj-pod, jer ima apsolutan sluh i sve što jednom čuje – može da ponovi. Ipak, Paravičini i dalje ima intelektualne sposobnosti četvorogodišnjeg deteta - čak se i samostalno odeva uz veliki trud. Inače, on je pra-praunuk čuvenog pisca Someresta Moma.

Bob Petrela, 58-godišnji žitelj Los Anđelesa, zvanično je priznat za čoveka “koji ništa ne zaboravlja”. Svoje sposobnosti pokazao je još u školi: svaki test rešavao je bez greške, ako bi samo jednom pročitao gradivo. Pamti datume upoznavanja sa svim svojim prijateljima i praktično sve razgovore koje je vodio u poslednje 53 godine. U njegovom mozgu zauvek su urezani snimci fudbalskih utakmica i svi dočeci Novih godina u poslednje četiri decenije. Izgubiši jednom mobilni telefon, umeo je ponovi spisak više stotina kontakata “iz glave”. Muzičar Tristan Mendoza rođen je 1989. na Filipinima. Autizam mu je dijagnostikovan kada je imao dve i po godine. Vrlo rano počeo je da svira, a trenutno studira muziku – perkusije. Neverovatan je izvođač na marimbi. Ima četvoro braće i sestara.

Možda trenutno najekponiraniji savant je Britanac Danijel Tamet, poznat i kao Brainman (Čovek-mozak). Rođen je 31. januara 1979, kao prvo od devetoro dece u radničkoj porodici u Londonu. U detinjstvu je bolovao od epilepsije, kao i od blažeg oblika autizma. Poznat je po tome što ume da izračuna dan u nedelji za svaki datum koji mu se zada, i da trenutno “izbaci” rezultat množenja sedmocifrenih brojeva. Kod njega sinestezija (sjedinjenje čula), koja je posledica epilepsije, pomaže da intuitivno “pogodi” umnožak. U njegovom umu, svaki ceo broj do 10.000 ima svoj jedinstveni oblik, boju, teksturu i “osećaj”. Zato Danijel intuitivno, bez mentalnog napora, „vidi“ rezultate proračuna kao sinestezijske “pejzaže”, i može da „oseti“ da li je broj prost ili složen. Ovo znači da je za njega množenje dva velika broja u glavi - slivanje dve raznobojne forme u jednu. U svojim memoarima „Born on a Blue Day“ (Rođen plavog dana – zato što je rođen u sredu, dan koji “vidi” kao plav) opisao je da vizuelna slika broja 289 posebno ružna, da je 333 posebno atraktivna, a da je „pi“ - predivan. Broj 6 nema jasnu sliku, 4 je “tih i stidljiv”, dok je za 25 rekao da je “energičan i vrsta broja koju biste pozvali na žurku“. Svoje brojeve nije samo opisivao, već ume i da ih naslika, a najpoznatiji je njegov akvarel broja “pi”. Postao je zvezda dokumentarca „The Boy With The Incredible Brain“ (Čovek sa neverovatnim mozgom), gde je prikazan njegov susret sa Kimom Pikom. Drži evropski rekord u recitovanju “iz glave” 22,514 cifara broja “pi” - za pet sati i 9 minuta. Danijel (za sada) govori 11 jezika i uči ih neverovatnom brzinom. Da bi pokazao svoje sposobnosti, naučio je islandski – za samo nedelju dana! Pojavio se na islandskoj televiziji, razgovarajući na islandskom, sa islandskim profesorom jezika – bez gramatičkih grešaka. Osim maternjeg engleskog i pomenutog islandskog, trenutno su mu “na repertoaru” francuski, finski, nemački, španski, litvanski, rumunski, urdu, estonski, velški i esperanto. Najviše voli estonski, jer je bogat samoglasnicima. Tamet (prezime koje zvuči kao estonsko) kreirao je na novom jeziku nazvanom “mänti”, koji je neka vrsta kombinacije finskog i estonskog. Njegova nova knjiga „ Embracing the Njide Sky” (Obuhvativši široko nebo) baca svetlost na misteriju mentalnih sposobnosti savanta - Tamet tvrdi da su razlike između mozgova – preuveličane. Profesor Alan Šnajder sa australijskog Nacionalnog univerziteta naglašava da je Tanet specifičan po tome što može, za razliku od ostalih savanta, da opiše “kako čini to što čini”. Iako je Danijel sposoban za samostalan život, teško razlikuje levu od desne strane, ne vozi kola i otežano se snalazi u prostoru. Svakog dana, pre nego što izađe iz kuće, opsesivno prebrojava stvari koje je obukao. Ako ne uspe da popije svoju šolju čaja u određeno vreme, postaje vrlo nervozan, a iznenadni zvuk telefona ili nenajavljena poseta prijatelja dovode ga u stanje stresa - kada je uznemiren, mahnito hoda ukrug.

Među svetski poznate savante “umešala” se i jedna devojka, Britani Majer iz Južne Karoline (SAD). Ona je rođena u petom mesecu: “Nije bila veća od moje ruke” - priseća se majka. Teška tek nešto više od pola kilograma, devojčica je imala samo pet procenata šanse da preživi. Preživela je, ali je izgubila vid, zbog kiseonika iz inkubatora, a utvrđena je i teška retardacija i autizam. Interesovanje za muziku pokazala je još kao beba, jer je puzala ka zvučnicima kada bi je začula. U petoj godini još nije govorila, ali je – počela da peva. Roditelji su shvatili da je muzika spona kojom mogu stići do kćerke, pa su joj kupili klavijature. Nosila je instrument kud god bi krenula, čak i u školu za decu sa posebnim potrebama. Sa šest godina, seća se majka, zasvirala je “Tnjinkle, Tnjinkle, Little Star”, a nekoliko dana kasnije i Šubertovu “Ave Maria”. “Bio je Božić i to smo čuli na putu za školu” – objašnjava otac. Za nekoliko meseci sama je naučila da svira stotine pesama. Tokom godina počela je da govori, iako sa velikim naporom. Pofesor Skot Prajs sa Univerziteta Južne Karoline jednostavno je zanemeo kada je prvi put čuo Britani - kaže da je njen talenat, i bez formalnog obrazovanja, bio čudesan. On već pet godina poučava Britani i tvrdi da ona “ne ponavlja kao papagaj ono što čuje, već ukrašava i improvizuje”. Trenutno radi na poboljšanju tehnike sviranja, jer ona koristi samo – šest prstiju. Britni je počela da komponuje, a nedavno je objavila i svoj prvi CD. Sa majkom trenutno živi u Njujorku.

 

Creative Commons License Zabranjeno je kopiranje članka na druge sajtove bez validnog linkovanja ka originalnom tekstu u skladu sa licencom ΜΕΔΙΑΣ by Vojin Petrović is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License i prema odredbama Zakona Republike Srbije o autorskim i srodnim pravima ("Sl. glasnik RS", br. 104/2009, 99/2011 i 119/2012). U slučaju neovlašćenog kopiranja bićemo prinuđeni da preduzmemo korake u skladu sa čl. 35 i čl. 36 Zakona o autorskim i srodnim pravima i zatražimo naplatu zakonom propisane nadoknade.

Pretraga
Preporučujemo
Arhiva članaka
Misao dana

Svaki čovjek je misterija. Možemo biti uvjereni kako nekoga znamo u dušu, a zapravo znamo samo onoliko koliko je on želio, koliko dopustio da znamo. Nema li svako neki, samo svoj unutarnji svijet u koga se povlači da bi se napojio novom snagom, ljepotom tugom, oživio davnu čežnju, raspirio zapretanu strast, vratio nadu da osim kaskanja u svakodnevnici postoji još nešto.

Nura Bazdulj-Hubijar

Prijavite se

Prijavite se na listu za primanje informacija o novim člancima i ostalim dešavanjima na našem Magazinu. Unesite Vašu E-mail adresu:

ΜΕΔΙΑΣ na Fejsbuku
ΜΕΔΙΑΣ na Twitteru

Creative Commons License ΜΕΔΙΑΣ by Vojin Petrović is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License. |