Etno selo Stanišići

Autor Putovanja

Danas, kada su na našim prostorima preovlađavajući oblik turističke ponude tzv. etno-sela, teško je naći nekog ko nije posjetio bar jedno. Jedno od najvećih na ovim prostorima je  etno-selo Stanišići kraj Bijeljine. Juče je na sajtu Večernjih novosti osvanuo članak o tom etno-selu. Mene kao i na ostalim sajtovima manje interesuje sam članak a više komentari čitalaca. Iako oni nisu najpouzdanije mjerilo mišljenja posjetilaca zbog mogućnosti moderatora da vrši selekciju komentara ipak daju često prilično jasnu sliku o tome šta čitaoci – posjetioci sajta misle o temi određenog članka.

Tako je i u ovom slučaju,možete naći potpuno suprotna mišljenja o ovoj turističkoj atrakciji. Pošto živim blizu pokušaću da iznesem i pozitivne i negativne strane jer su me ranije prijatelji koji to nisu dotad posjetili često zvali i sami čuvši različita mišljenja o tome. Ovdje neću krenuti sa klasičnim 'O nama' jer to imate i na sajtu.

Prije svega treba imati na umu da je to jedno privatno preduzeće koje svom vlasniku treba da donese zaradu. I to je OK, da nije toga ono ne bi ni postojalo. Dalje, Bijeljina kao grad smješten u ravnici nema mnogo toga zanimljivog da ponudi potencijalnim turistima kao i gostima. Tu je etno-selo došlo kao kec na deset pa ga danas i opština i turistička organizacija grada promovišu kao glavnu turističku ponudu ovog dijela Semberije.

Da sada krenemo po 'unakrsnom ispitivanju' komentara sa sajta VN. Kaže jedan nedavni posjetilac: 'Bio sam prije mjesec dana i potpuno sam razočaran. Samo goli kić i ništa osim toga ! Hrana ispod proseka, a cene evropske!!!' Slažem se da ima kiča, kao i uostalom u svemu danas. Teško je ljudima koji imaju novca da odole kiču kad je danas relativno jeftino i dostupno sve ono što je doskora moglo samo da se vidi na televiziji. Ovdje nećete naići na betonske labudove (videćete prirodne) ili patuljke, ali ćete naići na dva ogromna hotela koji se baš ne uklapaju u brdsko selo iz srednje Bosne. Vidjećete u restoranima možda i višak etno detalja,ali jednostavno to je to, ostaje na svakome da donese sopstveni zaključak da li i koliko tu ima kiča. Hrana je kao i ostalim restoranima,a cijene jesu za nijansu veće nego u nekom običnom kafiću ili restiranu. Sledeći komentar: 'Bio.Dosta ulozenog novca ali na totalno pogresnoj lokaciji, Na placu pored je stovariste?! Da ga je metno blize drini pa da ima smisla, ili pak kod banje dvorovi da upotpuni sadrzaj. Ovako deluje kao neki kic koji je neko zabo na pogresnom mestu.'

Pošto smo kič arhivirali, sledeća stvar o kojoj ljudi često diskutuju je lokacija etno-sela. Da se ne uklapa u ravnicu – ne uklapa se. Ali samim tim je za poštovanje to što je čovjek to sve napravio bukvalno na njivi. Graniči se sa stovarištem, i to stoji, ali sav taj put od grada do Pavlovića ćuprije je jedna ajmo reći industrijska zona,mada tu nema klasične industrije već su tu firme izmjestile svoja skladišta ili jednostavno tu napravile zgrade i poslovne prostorije. Sve je to uglavnom trgovina, ali pošto je Bijeljina sada pogranični grad i razumljivo je zašto tu preovlađuje uglavnom trgovina.

Da se vratimo etno-selu, naravno da bi bilo bajkovito da se ovo sve nalazi ispod neke čuke, ali kao što rekosmo da je ovo prije svega privatno preduzeće, ko bi ga onda tamo posjećivao i da li bi bilo prihoda od kojih se ovo sve i dalje širi. Sledeći : 'Ja ponekad usput navratim (bgd-uglj) nije lose rasttavio napustene kuce iz srpskih sela i napravio biznis, a svi znaju pocetak bar u BN.... Mene samo jedno interesuje:" MILION posetilaca, ako samo ostane JEDAN evro to je MILION ČISTO u dzep koliki se tu porez plati RS ili ide nekom u DŽEP?' Postoje kontroverze kako je vlasnik došao do tih para. Ja se ne bih upuštao u nagađanja i čaršijska naklapanja kao i tome ko i koliko plaća porez. Ima ko za to da brine. Da cifra od milion posjetilaca nije pretjerana, vjerovatno da nije. Ali da svaki posjetilac ostavi bar evro to takođe nije tačno. Selo je koncipirano tako da u njemu možete provesti čitav dan ako vam nije dosadno i da vas niko ne tjera da nešto platite ili da potrošite makar jednu KM. Neće vas niko poprijeko gledati što samo šetate ili sjedite na nekoj klupici ili zidiću, ustvari i nema ko da vas poprijeko gleda, konobari rade u restoranima a u preostalom prostoru nema službenog osoblja, samo gosti šetaju i razgledaju. Naravno da mnogi sjednu i popiju ili pojedu nešto, ali i ja sam bio nekoliko puta a da nisam sjedao da nešto pjedem ili popijem. 'bio prosle god i nikad vise.ono nije ni blizu kao sto se prica, obidjes za 15min sve. a jelo... o tome bolje da ne pricam, cevapi poluzivi, crveni se unutra, cene evropske.' I jeste realno da se sve može obići za 15 minuta ako se nigdje ne zastajkuje da se malo pogleda.

O ćevapima ću komentar dati kroz anegdotu. Pričao moj pokojni tata, dok je momkovao u Banjaluci, postojala je neka ćevabdžinica u koju su svi išli na ćevape. Postojale su i druge u blizini, ali ovi su se rasturali od posla. I dođe jedna mušterija kod gazde i naruči malo rešije (pečenije) ćevape. A gazda će mu : 'Rešije ćevape imaš u onoj tamo ćevabdžinici preko puta'. Ni po koju cijenu nije htio da prodaje pečenije ćevape. Nadam se da je svima jasno, ćevap nije ćevap ako nije unutra malo crven. Ima tu još mana ovog mejsta koje ovdje nisam navodio, za mene je recimo jedna od glavnih mana voda u jezercima. Pošto ona nisu povezana ni sa kakvom tekućom vodom, a doista su povelika teško je mijenjati vodu, pa je voda prilično zelena i često izgleda baš ustajalo. Možda će izgledati da sam ja ovdje zastupao interese sela. Nisam imao tu namjeru, ali stvarno ne volim dežurne pljuvače po svemu. Ja u to selo odem zadnjih 5-6 godine jednom do maksimalno dvaput godišnje i to kada dođu gosti koji nisu dugo bili tamo, pa da malo pogledaju.

Kao što piše u onom komentaru, brzo se obiđe i stvarno ne osjećam potrebu da često idem tamo. Ja više volim opuštenije varijante u pravoj prirodi, ali hoću da kažem da zaista vrijedi to vidjeti ako se nađete negdje u blizini. Takođe, mjesto je savršeno za fotografisanje, mislim da od onih poznanika koje imam na Fejsbuku ne postoji niko ko nema u svojim fotografijama bar jednu sliku iz etno-sela,a većina su kao glavnu sliku profila bar u nekom periodu imali upravo fotografiju odatle.

Creative Commons License Zabranjeno je kopiranje članka na druge sajtove bez validnog linkovanja ka originalnom tekstu u skladu sa licencom ΜΕΔΙΑΣ by Vojin Petrović is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License i prema odredbama Zakona Republike Srbije o autorskim i srodnim pravima ("Sl. glasnik RS", br. 104/2009, 99/2011 i 119/2012). U slučaju neovlašćenog kopiranja bićemo prinuđeni da preduzmemo korake u skladu sa čl. 35 i čl. 36 Zakona o autorskim i srodnim pravima i zatražimo naplatu zakonom propisane nadoknade.

Pretraga
Preporučujemo
Arhiva članaka
Misao dana

Veliki čovek postavlja stroge zahteve sebi- mali čovek ih postavlja drugima.

Konfucije

Prijavite se

Prijavite se na listu za primanje informacija o novim člancima i ostalim dešavanjima na našem Magazinu. Unesite Vašu E-mail adresu:

ΜΕΔΙΑΣ na Fejsbuku
ΜΕΔΙΑΣ na Twitteru

Creative Commons License ΜΕΔΙΑΣ by Vojin Petrović is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License. |