Kad narod prolupa

Autor Ljudi i događaji

Masovna histerija je sociopsihološki fenomen pri kojem se manifestiraju isti ili slični simptomi histerije kod više od jedne osobe.  Odlike masovne histerije uključuju nepostojanje mogućeg uzročnika, medicinski nejasne simptome, brzo širenje slučajeva i brzo povlačenje simptoma.

Kroz ljudsku povijest zabilježeno je više slučajeva masovne histerije, i raznih oblika.

Njemački grad Aachen 1374. godine postao je poprištem jedne od prvih zabilježenih epidemija tzv. „plesne kuge“. Stanovnici grada, prema nekim izvorima njih do tisuću, kroz nekoliko su tjedana nekontrolirano plesali, odnosno skakali i divljali gradskim ulicama nerijetko vrišteći uslijed proživljavanja raznih vizija i halucinacija. S plesom nisu prestajali do potpune iznemoglosti, a u nekim slučajevima i smrti. Ovaj kako je kasnije utvrđeno sociološki fenomen, u ono je vrijeme nazivan 'plesom Svetog Ivana', vjerojatno jer se pojavio na blagdan Sv. Ivana Krstitelja koji se obilježava na današnji dan, te 'prokletstvom Sv. Vita' koji prema legendi ljude kažnjava nekontroliranim plesom. Današnja znanost ovaj fenomen naziva koreomania, a iako za njega nema jasnog objašnjenja pretpostavlja se kako je uzrokovan masovnom histerijom.

Većini slučajeva epidemija 'plesne kuge', koja se u Europi pojavljivala između 14. i 18. stoljeća, često su prethodili periodi vrlo nepovoljnih životnih uvijeta. Ratovi, siromaštvo, glad, bolesti, prirodne i druge nepogode, kao i razna praznovjerja i religijske legende odnosno strah od iracionalnog ), imale su vrlo jak utjecaj na kolektivnu svijest i ponašanje ljudi onog vremena. Epidemiju su pokušali objasniti i masovnim ergotizmom - trovanjem u srednjem vijeku poznatim pod nazivom 'vatra Svetog Ante', koje je uzrokovano pljesnima na raži, koje sadrže lisergičnu kiselinu (iz koje se derivira lisergična dietilamidna kiselina - LSD). No, ta je teorija odbačena zbog masovnosti pojave i činjenice da su efekti trajali predugo i bili netipični za taj oblik trovanja.

1518. u Strassbourgu je izbila panika među vlastima jer su seljaci i građani počeli nekontrolirano plesati na ulicama, mnogo od njih dok nisu slomili rebra ili ruke ili čak preminuli na licu mjesta. Lokalni liječnici su smatrali da je riječ o prirodnoj bolesti koju je uzrokovala vruća krv, no navodno je prilikom pokušaja puštanja krvi došlo do nesretnog slučaja. Vlasti su odlučile liječiti epidemiju tako da potaknu plesače da se isplešu. Sagrađena je pozornica, otvorene su dvije dvorane i omanji trg, a unajmljeni su i glazbenici.

U Italiji je postojala slična pojava - tarantizam. Kod nje se smatralo da bi ubodeni od tarantule ili škorpiona počeli plesati na određeni način da razdvoje otrov od krvi. Zanimljivo je da se to događalo samo u ljetnim mjesecima, naglo, a pridružili bi im se i drugi koji su se bojali da im se ne reaktiviraju stari ugrizi. Osim toga uključivali su se u vježbe mačevanja, konzumiranje gotovo smrtonosnih količina vina, skakanje u more i rijeke, vezivanje i bičevanje drugih. Sudionici navodno nisu voljeli crnu boju, a tarantizam se nikad nije proširio iz Italije. Posljednji put ova je pojava zabilježena 1959. godine.

Jedan od najpoznatijih slučajeva masovne histerije je onaj iz 1938. kada je Orson Welles sa svojom trupom Radio Theater Group na CBS-u emitirao radiodramu inspiriranu klasikom znanstvene fantastike "Rat svjetova" Herberta G. Wellsa. U priči Marsovci se spuštaju na Zemlju i laserima ubijaju stotine ljudi i osvajaju Ameriku. Međutim, umjesto klasičnog pripovijedanja, Welles se odlučio na drugačiji stil prikazivanja - izvješćivanje uživo. Masovna histerija je izbila, tisuće ljudi napustilo je grad. Nekoliko dana kasnije mnogi od tih ljudi pronađeno je prestravljeno u šumama.

Epidemija smijeha počela je 30. siječnja 1962. u misionarskoj školi za djevojke u Kašaši u Tanzaniji. Započeo je s tri djevojčice i proširio se školom zarazivši 95 od 159 učenica. Neke od njih su se smijale samo par sati, no neke i do 16 dana. Niti jedan nastavnik nije zaražen no smijeh je smetao nastavi pa je škola zatvorena 18. ožujka.

Djevojčice su poslane svojim domovima pa se epidemija proširila u selo Nšambu. Tijekom iduća dva mjeseca 217 ljudi je imalo napade smijeha, većinom djeca i adolescenti. Škola je ponovno otvorena u svibnju no zatvorena u lipnju iz istih razloga. U lipnju se ona proširila u srednju školu za djevojke u Ramašeniju i zarazila je 48 djevojčica. U Kanyagereki se također pojavila, no zatvorene su dvije škole za dječake. Roditelji su počeli tužiti početnu školu u kojoj se pojavila.

Nakon 18 mjeseci prestali su svi slučajevi smijeha. 14 škola je bilo zatvoreno, a minimalno 1.000 ljudi pod utjecajem histeričnih napadaja smijeha koji su uključivali i osipe, napade plakanja i vriskanja, bolove i poteškoće s disanjem. Domaći i strani stručnjaci zaključili su da se radilo o masovnoj pojavi histerije, možda uzrokovanoj onečišćenom hranom. Ipak, radi se o jedinstvenom napadu histerije u povijesti.

Slučajevi masovne histerije može se dodati i onaj kad su u jednoj tekstilnoj industriji u SAD-u 1962. godine radnici počeli grupno prijavljivati zdravstvene probleme, vrtoglavicu, povraćanje, umor paraliziranost. Netko među radnicima je izjavio da ga je ugrizla nepoznata buba i ta se vijest ubrzo proširila tvornicom. Kad su dva radnika završila u bolnici, izvršene su brojne analize kao i liječnički pregledi i kako bi se utvrdilo što se zbiva s radnicima. Ubrzo se došlo do zaključka - kako je objavio Public Health Service Communicable Disease Center, radilo se o masovnoj histeriji.

Penis panika je slučaj masovne histerije prilikom koje su pripadnici jačeg spola postajali uvjereni da im se penis naglo smanjuje i da će sasvim nestati. Penis panika najčešće se događala u Africi i Aziji. Jedan od najbizarnijih slučajeva histerije zbio se u Singapuru 1967. godine.  Ogroman broj muškaraca počeo je koristiti igle, kuke, najlon za pecanje, vezice za cipele i razne druge alate kako bi spriječili smanjivanje penisa. Lokalne vlasti su histeriju suzbile uz pomoć liječnika i medija koji su uvjeravali da takav fenomen anatomski nije moguć sam od sebe.

Godine 1995 prijavljen je slučaj hinduističkih kipova koji 'piju' mlijeko. Navodno je tog dana u jednom hramu na periferiji New Delhija kip božanstva Ganesh iz žlice koju je držao jedan vjernik konzumirao mlijeko. Vijest se toliko brzo proširila da su tisuće ljudi u samo nekoliko dana počele nuditi mlijeko svojim kipovima božanstava i tvrditi da je ono iščezavalo pred njihovim očima. U jedan od hramova pokušalo je istovremeno ući čak 5.000 ljudi.

"Morangos com Açúcar" je portugalska sapunica koja je 2006. godine bila "uzrok oboljenja" svojih obožavatelja. Nakon prikazivanja jedne epizode u kojoj su glumci bili bolesni, oko 300 tinejdžera iz 14 škola završilo je kod liječnika tvrdeći da imaju iste simptome kao i oboljeli glumci - osip, otežano disanje, vrtoglavica. Neke škole morale su se privremeno zatvoriti. Liječnici su zaključili da se radi o masovnoj histeriji.

Creative Commons License Zabranjeno je kopiranje članka na druge sajtove bez validnog linkovanja ka originalnom tekstu u skladu sa licencom ΜΕΔΙΑΣ by Vojin Petrović is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License i prema odredbama Zakona Republike Srbije o autorskim i srodnim pravima ("Sl. glasnik RS", br. 104/2009, 99/2011 i 119/2012). U slučaju neovlašćenog kopiranja bićemo prinuđeni da preduzmemo korake u skladu sa čl. 35 i čl. 36 Zakona o autorskim i srodnim pravima i zatražimo naplatu zakonom propisane nadoknade.

Pretraga
Preporučujemo
Arhiva članaka
Misao dana

Aktivni karakter ljubavi ogleda se u činjenici da ona uvek sadrži određene osnovne elemente, zajedničke svim oblicima ljubavi. To su: briga, odgovornost, poštovanje i znanje. Ljubav je aktivna zainteresovanost za život i rast onoga što volimo. Čovek voli ono oko čega se trudi i trudi se oko onoga što voli.

Erih From

Prijavite se

Prijavite se na listu za primanje informacija o novim člancima i ostalim dešavanjima na našem Magazinu. Unesite Vašu E-mail adresu:

ΜΕΔΙΑΣ na Fejsbuku
ΜΕΔΙΑΣ na Twitteru

Creative Commons License ΜΕΔΙΑΣ by Vojin Petrović is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License. |