Pedofilija se smatra teškom seksualnom devijacijom i spada u kategoriju najgorih zločina. Podaci koji ukazuju na žrtve seksualnog zlostavljanja su i više nego strahotni. Naime, više od milion djece u svijetu natjerano je na prostituciju, prokrijumčareno ili prodato u seksualne svrhe, te za proizvodnju dječije pornografije. Svaka treća djevojčica i svaki treći dječak prežive određeni vid seksualnog nasilja do svoje osamnaeste godine..

Tko su pedofili?

Stručnjaci pedofile svrstavaju u nekoliko kategorija: mogu biti heteroseksualni, biseksualni i homoseksualni. U većini slučajeva su muškarci, dok je sasvim mali postotak žena u toj grupaciji. Veoma su lukavi, pristupaju djeci brižno te na taj način stječu njihovo povjerenje. Neki od njih nikada ne provedu u djelo svoje pedofilske aktivnosti, već sve ostaje na njihovu zamišljanju, maštanju ili pak na traženju pedofilske literature ili internetskih adresa. S druge strane, postoje i takvi koji svoje aktivnosti provode. Te aktivnosti su promatranje gole djece, razodijevanje djece, skidanja pred djecom, samozadovoljavanje pred djecom, diranje dječijeg spolovila ili traženja od djece da ona toj osobi diraju spolovilo ili je samozadovoljavaju. Katkad izvode oralni seks nad djecom ili to isto traže od djece. Najčešće je ipak riječ o diranju i maženju djece, te oralnom seksu, dok su vaginalna ili analna penetracija rjeđe. Veoma često manipuliraju djecom, nagovarajući ih da radnje koje nad njima vrše ostaju njihovom tajnom, a prezentiraju ih djeci kao „životne lekcije“, odnosno svoje postupke smatraju edukativnima.

Obzirom da svojim nastupom stječu povjerenje i djece i njihovih roditelja, problem nastaje kada dijete prijavi nekog tako „brižnog“ za zlostavljanje te nerijetko biva i osuđivano za laži i izmišljotine. Ako se uzme u obzir podatak da u 90 posto slučajeva dijete poznaje zlostavljača tj. da su to većinom sami članovi obitelji (uglavnom muški roditelj) ili pak obiteljski prijatelji, rodbina, osoba bliska djetetu kao sportski treneri, prosvjetni radnici, djelatnici u vrtićima…tek tada je pogotovo upitna djetetova iskrenost. Jer ljudima je teško povjerovati da je netko njima blizak u stanju naškoditi djetetu, većinom su šokirani saznanjem i nerijetko ih opisuju „kao veoma normalne i brižne osobe“. Tek deset posto seksualnih zlostavljača su djeci nepoznate osobe!

Žrtve pedofilije

Kao posljedica zlostavljanja kod djece se javlja trauma koja se klasificira ovisno o tome kako je nastala i tko ju je izvršio. Nije jednaka traumatizacija kod silovanja djeteta od strane nepoznate osobe ili od strane člana primarne obitelji koja traje neko vrijeme. Takve traumatizacije su dublje jer zadiru u prirodne osjećaje djeteta. Ono zna da nešto nije u redu, a s druge strane voli oca. Oporavak djece koju zlostavlja član uže obitelji je puno dulji i zahtijeva intenzivniju stručnu pomoć. Oporavak seksualno zlostavljanog djeteta ovisi o nizu faktora, ima li ono potporu drugog roditelja, prvenstveno majke, i potporu okoline. Također ovisi i o dobi u kojoj je dijete proživjelo takvu vrstu traume: je li se ona dogodila u ranom djetinjstvu, u dobi od jedne do dvije godine, predškolskoj dobi ili u školskoj.

Kod ranih trauma dijete se ne sjeća zlostavljanja, no postoji rizik od razvoja psihotičnog poremećaja. Kod zlostavljanja predadolescenata može doći od razvoja promiskuitetnog ponašanja do potpunog odbijanja seksualnih aktivnosti s vršnjacima. Također takva djeca mogu biti sklona ovisnostima ili pak počiniti samoubojstvo.

Zakonske regulative

Koliki je realan broj zlostavljane djece od strane pedofila nitko ne zna upravo iz razloga što je pedofilija na našim prostorima još uvijek tabu tema. Kako smo rekli, većina zlostavljača potječe iz užih obiteljskih krugova i veoma je teško prihvatiti činjenicu da je to netko vaš, pogotovo što prema toj osobi gajite određene emocije (odnos muža i žene). S druge strane, nerijetko se postavlja pitanje što država omogućava i kako se skrbi za porodice u kojima se evidentiraju slučajevi seksualnog zlostavljanja od strane jednog roditelja?

Hrvatska početkom slijedeće godine uvodi Registar pedofila. Odlučeno je da će biti tajan, nikako javni jer se taj pokazao veoma lošim (slučaj Američkog registra) zbog toga što su počinioci bludnih radnji nad djecom bivali izloženi javnom linču, što osobno uopće ne smatram neciviliziranim kako to misle borci za ljudska prava, jer sam njihov gnjusan čin nikako nije odlika civiliziranog čovjeka.

Registar će znači biti dostupan ograničenom broju osoba odnosno ustanova koje rade s djecom, poput vrtića, škola, sportskih klubova za djecu, dječjih bolnica. Ministar pravosuđa Orsat Miljetić kaže:

„Time ćemo osuđenike eliminirati iz doticaja s djecom. Smatramo da će ovo donijeti pojačanu zaštitu djece, a ići ćemo i korak dalje od propisane Konvencije te u registar unijeti i osobe koje su evidentirani kao trgovci djecom. No svaki taj seksualni prijestupnik će nakon određenog vremena, odnosno nakon rehabilitacije, biti izbrisan iz registra“.

Maksimalna kazna zatvora za seksualno iskorištavanje djece u Hrvatskoj je 15 godina, no većina pedofila izađe mnogo ranije. I to ne izliječeni, nego s još jačom željom za novom žrtvom. Što nakon odsluženja zatvorske kazne? Zašto nije određeno praćenje i to da svaku promjenu adrese moraju javiti policiji te se, ovisno o djelu, svaka dva, tri ili šest mjeseci javljati policiji? Po svemu sudeći, prijedlog Zakona o kaznenim evidencijama u kojima će biti dio koji se odnosi na osuđene počinitelje seksualnih delikata na štetu djece, zapravo je obična evidencija kako bi se zadovoljila Konvencija Vijeća Europe o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja.

Da li je moguće izliječiti pedofila?

S obzirom da je gotovo nemoguće promijeniti vrstu aktivnosti koja čovjeka seksualno uzbuđuju, liječenje pedofila se odvija u dva pravca:

-pokušava se pronaći model seksualnih obrazaca s odraslim osobama koje bi za pedofila bile uzbuđujuće, te poticati takva maštanja u masturbaciji, a poslije i takvih aktivnosti.

- prepoznavanje situacija koje su poticajne za pedofila (npr. mogućnost da se dijete vidi u uzbuđujućoj situaciji, kao što su dječija igrališta, dječiji vrtići, dječiji filmovi, određeni časopisi i internetske adrese). Tada se podučava pedofila kako da te situacije izbjegava ili kako da reagira kad se u takvoj situaciji nađe.

Same zatvorske kazne nisu dovoljne u suzbijanju pedofilije, te se stoga u ponekim zemljama posegnulo za alternativnim rješenjima – kemijskom kastracijom. To je povratni proces koji uključuje korištenje lijekova koji potiskuju seksualni nagon kod ljudi. Pacijent svaka tri mjeseca prima injekcije koje razinu testosterona svode na minimum, tj. hormoni se ne izlučuju iz testisa. Jedan dio se i dalje izlučuje iz nadbubrežne žlijezde, no ta količina nije presudna za seksualni nagon. Klasična kastracija pak podrazumijeva vađenje testisa.

Među članicama UN-a jedino je Poljska uvela obaveznu kemijsku kastraciju pedofila. Francuska je također znatno postrožila kazne za pedofile. Nicolas Sarkozy je naložio da pedofili moraju izdržavati pune zatvorske kazne, da moraju biti smješteni u posebno osiguranim bolnicama i pod stalnim elektronskim nadzorom, a mogli bi biti podvrgnuti i kemijskoj kastraciji. Seksualni prijestupnici imaju tu mogućnost i u Danskoj, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Švicarskoj i Švedskoj. U Češkoj se pak provodi kontroverzna operativna kastracija, zbog čega je tamošnja vlada naišla na velike kritike Vijeća Europe.

Pokazalo se da kastracija pedofila u konačnici nije rješenje. Mnoge zemlje koje su krenule s tim mjerama odustaju jer to zadire u pravne aspekte. U početku se činilo da bi se kastracijom mogao riješiti recidivizam, no to se u većini slučajeva nije dogodilo, tj. došlo je do ponavljana istog kaznenog djela.

Što nam preostaje?

S obzirom da ništa od navedenog nije trajno rješenje, preostaje nam da djecu stalno držimo na oku i razvijamo kod njih povjerenje, te ih konstantno upozoravamo na moguću opasnost. U tu svrhu je ministarstvo unutarnjih poslova uredilo internetsku stranicu koja detaljno informira i senzibilizira javnost o ovoj problematici pa tako na adresama www.mup.hr i www.policija.hr možete naći savjete i upute o zlostavljanju. Osim toga i uloga medija je od posebnog značaja. Ono što je definitvno neophodno u suzbijanju pedofilije je cjelovita društvena akcija u koju bi bile uključene sve relevantne društvene institucije. Također je važno da se ta cjelovitost realizira kroz njihovu međusobnu suradnju i umrežavanje, kao i razvojem javnog osvješćivanja i ukupne javne odgovornosti.