Ubrzo, kao i obično, mediji su osudili ove izjave uperene protiv američke vlade, kao jedno od „teorija zavjere”. Od samog početka nastanka AIDS-a, znanstvenici američke vlade su tvrdili kako je HIV virus nastao kod jedne vrste primata, čimpanze, u afričkim džunglama, i da se odatle prenio na afričko crno stanovništvo. Naravno, ovo je priča koja je prezentirana ljudskoj populaciji diljem svijeta.

Ako je to tako kako navode postavlja se čitav niz pitanja:

• Zašto je AIDS prvenstveno bolest crnaca, a ne i bijelog čovjeka u Africi?
• Zašto je u SAD-u prvi put otkrivena među bijelim homoseksualcima, a ne i kod crnih?
• Zašto se prvi slučajevi HIV virusa nisu vidjeli među Amerikancima azijskog porijekla, ili Indijanaca?
• Zašto nije bilo slučajeva kod žena?
• Zašto nije bilo slučajeva kod novorođenčadi, kod starih, kod ljudi s kroničnim bolestima?
• Zašto nije postojalo „inkubacijsko razdoblje” za HIV u SAD?

AIDS je nastao u Americi 1978. godine, kada su znanstvenici vlade SAD-a počeli eksperimentirati na mladim, prije svega bijelim i zdravim muškarcima gay orijentacije s Manhattana, kao dio eksperimentalnih ispitivanja cjepiva protiv hepatitisa B, sve do 1981. godine kada je i zvanično nastala epidemija AIDS-a.

Rukovoditelj istraživanja je bio Wolf Zmunes, Poljak jevrejskog porijekla, čija je obitelj ubijena od strane nacista u holokaustu. Kada je Poljska podijeljena od Njemačke i Rusije, Zmunes je poslan u Sibir, kao politički zatvorenik. Specijalizirao se za epidemiologiju, a kada je njegova supruga dobila skoro fatalan oblik hepatitisa, odlučio je posvetiti svoj život proučavanju ove bolesti. Godine 1959, Sovjeti dozvoljavaju njemu i njegovoj ženi i kćeri da se vrate u Poljsku. Tu je radio kao epidemiolog, a znanstveni skup u Italiji 1969. godine koristi da bi prebjegao na Zapad. U roku od nekoliko godina, dobio je svoj laboratorij, a i posebni odjeli epidemiologije su stvoreni za njega. U rekordnom vremenu je imenovan za profesora javnog zdravlja na Kolumbijskom sveučilištu. Do sredine ’70-tih, postao je svjetski autoritet za hepatitis.

Prvo sirovo eksperimentalno cjepivo na hepatitis B testirano je na čimpanzama iz razloga što je ta životinjska vrsta jedina osjetljiva na taj virus. Kasnije je isprobano i na maloj skupini djece sa smetnjama u razvoju.

Kada je eksperimentalno cjepivo bilo spremno za široku upotrebu, počele su se razmatrati skupine građana tzv. „visokog rizika”. U tu grupu ubrajali su se homoseksualci, narkomani, odrasli sa psihičkim nedostacima, Amerikanci kineskog podrijetla, autohtono stanovništvo Aljaske, pacijenti i osoblje centra za dijalizu bubrega.

Poslije mnogo rasprave, odlučeno je da će mladi, promiskuitetni gay muškarci, biti najbolja grupa za testiranje učinkovitosti cjepiva. Krajem ’70-tih, započeta je kampanja potrage za homoseksualnim volonterima, koji bi dali svoje uzorke krvi. Preko deset tisuća ljudi se prijavilo za taj eksperiment. Zmunes je bio vrlo selektivan u odabiru gay muškarca kao finalista. Tražio je da ljudi budu vrlo promiskuitetni. Nije želio nikakve monogamne osobe u svom eksperimentu.

U listopadu 1979. godine, preko tisuću ljudi iz Manhattan-a su primili Zmunesovo cjepivo. U siječnju 1980. godine ljubičaste promjene na koži su se počele pojavljivati na tijelima mladih, bijelih, gay muškaraca, u krajevima blizu Manhattana. Liječnici nisu znali što nije u redu s ovim ljudima. Tijekom narednih par godina, liječnici s Manhattana naišli su na desetke slučajeva nove bolesti koju karakterizira imunodeficijencija, a potom i fatalna bolest pluća. Svi muškarci su bili mladi, gay i promiskuitetni. Skoro svi su bili bijeli. I svi su umirali strašnom smrću. U roku od nekoliko godina, AIDS će postati vodeći uzrok smrti mladih muškaraca i žena iz New Yorka, a Big Apple će biti epicentar nove kuge, sa najvećim brojem oboljelih u zemlji.

U ožujku 1980. godine, napravljeni su dodatni eksperimenti u San Franciscu, Los Angelesu, Denveru, St. Louisu i Chicagu. U jesen 1980. pojavio se prvi slučaj AIDS-a na zapadnoj obali, kod mladića iz San Francisca. Šest mjeseci kasnije, u lipnju 1981. godine, epidemija AIDS-a je proglašena „zvaničnom”. Nitko nije mogao razumjeti zašto veliki broj mladih, bijelih i prethodno fizički zdravih muškaraca, homoseksualaca, umire misteriozno.

Do početka ’80-tih, Zmunes je dobio milijune dolara za svoja istraživanja. Surađivao je s najmoćnijim institucijama u državi - s Nacionalnim institutom za rak, sa FDA, CZO, sa Cornell, Yale i Harvardovom školom javnog zdravlja, sa ruskom Akademijom medicinskih znanosti, s Međunarodnom agencijom za istraživanje raka u Lyonu, kao i sa bliskim asocijacijama u zemljama trećeg svijeta.

Uvođenje HIV-a preko hepatitisa B, bio je namjeran pokušaj da se likvidira gay zajednica, kao i da se okrive homoseksualni muškarci za širenje bolesti na opću populaciju, zbog njihovog izopačenog načina života.

Javnost je pažljivo hipnotizirana od strane medija, da su samo crnci, homoseksualci i afrički zeleni majmuni odgovorni za izazivanje AIDS-a. Ove „politički korektne” i „znanstveno ispravne činjenice” su prihvaćene od strane većine ljudi, bez pitanja.