U spomenutom dokumentarcu (čiji je tvorac slovenski redatelj Žiga Virc), koji će u cijelosti biti prikazan tokom 2013. godine, navodi se da je Tito imao svemirski program. U ondašnje vrijeme vodila se strahovita bitka koja će od dviju svjetskih velesila – SSSR i SAD – poslati prvog čovjeka na Mjesec. Ulagana su ogromna sredstva, no unatoč tome Amerika je zaostajala za SSSR-om.

Zaplet filma se vrti oko tajnih zapisa Hermana Potočnika, kojeg se smatra pionirom jugoslovenskog svemirskog programa. Zahvaljujući tome, SFRJ se kao treća članica uključila u utrku i 1961.g. imala potpuno razrađen program, napredniji u odnosu na ostale dvije članice. Rad Potočnika, inače poznatog pod imenom Hermann Noordung, bio je meta i američkih i ruskih i jugoslavenskih agenata. Njegovi dnevnici su krili nova briljantna tehnička rješenja. Potočnikove ideje su postale temelj aeronautike, a mnoge od njih su kasnije iskorištene u pokretanju raketnog i svemirskog programa u Njemačkoj, a također su imale utjecaja i na tvorca prve ruske svemirske rakete Sergeja Koroljeva.

Čuvši za Potočnikove dnevnike, predsjednik Kennedy je ponudio svotu od 2.5 milijarde dolara kojom je na tajnom sastanku održanom u martu 1961.g. od Tita otkupio svemirski program, te već u maju iste godine najavljuje let na Mjesec, misiju pod nazivom Appolo. Odmah nakon toga, Jugoslavija doživljava ogroman ekonomski procvat, što je čini najmoćnijom zemljom komunističkog bloka.

Sam jugoslavenski svemirski program razvijao se u takozvanom objektu 505 – podzemnom aerodromu Željava kod Bihaća, čija je izgradnja započeta sredinom 1959.g. a završena 1965.g. kada je obavljen tehnički prijem. U utrobi Plješevice, u kojoj je građena baza, postojale su tri galerije plus pomoćna–kao rezervni izlaz. Spajale su se na raskrsnici koja je imala slijepi krak za remont aviona visine 12 metara. Sistem zaštite mogao je izdržati direktan pogodak nuklearnog projektila jačine 20 kilotona, istog onakvog kakav je bačen na Nagasaki. Ispred ulaza u svaku galeriju napravljena je predkomora, tj. betonski štitovi koji su se spuštali polukružno, a bili su raspoređeni na svakih 10 metara radi amortizacije pritiska u slučaju udara. U samom objektu bila je izgrađena kompletna infrastruktura za boravak više stotina zaposlenih. Liftom, koji je bio smješten u središtu, osoblje se podizalo 30-tak metara iznad baze gdje je izvana bio teško uočljiv bunker u kojem se nalazio kontrolni toranj. Aerodrom se sastojao od 5 pista (2 poletno-sletne i 3 poletne) te kasarne, koja je ujedno bila i logistička baza. Na samom vrhu planine visoke 1650 metara, bili su instalirani Britanski radari S-613 najmoderniji u to vrijeme, sa dometom preko 400 km kojim je nadgledana gotovo cijela teritorija Italije, Austrije i dobar dio Mađarske.

No, da se vratimo na film koji je poprilično kontroverzan. Mišljenja su veoma podijeljena. Rodger Launius iz Nacionalnog zračnog i svemirskog muzeja u Washingtonu smatra da je u pitanju parodija dokumentarnog filma i teorija zavjere, dok je za Billa Barryja, glavnog povjesničara NASA-e to dobro napravljen i zanimljiv trailer u kome se ukazuje na mnoge stvari koje su se možda dogodile, a možda i nisu.

Istina ili ne, Tito je dobio poklon od Amera – kamen s Mjeseca.