Stare civilizacije (XIII) - Kartagina

25 Sep 2012
Autor D.L.
7813 pregleda

Kartaginjani su bili feničanski emigranti iz VIII veka pne koji su napustili Persijski grad Tir i pokušavali da oblikuju svoj sopstveni identitet na plodnim poluostrvima severne Afrike. Napor ovih izbeglica se realizovao u osnivanju Kartagine, koja je u vrhuncu svoje moći dominirala najvećim delom zapadnog Sredozemlja. Kartagina se nalazila u severnom Tunisu, graničila se sa Alžirom, Libijom i Sredozemnim morem. Rimljani su ovaj narod zvali Puni (derivacija reči "Phoenicians" - Feničani, od koje je izveden i pridev Punski).

Stare civilizacije (XIII) - Kartagina

Smeštena otprilike u centru trouglastog poluostrva Cap Bon, okružena niskim brdima i sa jezerom Tunis u zaleđu, imala je obezbeđeno bezbedno sidrište za svoje brodove i obilno snabdevanje ribom. Mesto na kome se nalazio grad bio je takođe i dobro zaštićen i lako branljiv. Kartagina se proširila toliko daleko na jugozapad do Teveste u severnom Alžiru, gde je razvijena poljoprivreda za potrebe grada.

Stvarne faze Kataginjanskog razvoja nisu poznate, ali je proces u velikoj meri završen do početka IV veka pne. Drevni izvori ukazuju da je Kartagina možda postala najbogatiji grad na svetu putem trgovine robom kao što su tekstil, neobrađeni metali, hrana i robovi, u zamenu za kalaj, srebro i zlato. Kartagina je zadržala monopol u trgovini od VI do III veka pne uništavajući sve konkurente i strogom priznavanju njene pozicije od strane susednih mediteranskih zemalja. To bogatstvo je bilo potvrđeno i ogrmnom plaćenićkom vojskom koju je Kartagina održavala kovanjem zlatnika, koje je premašivalo sve ostale poznate države tog vremena.

Prvi veći sukob zbog želje za dominacijom, Kartaginjani su imali sa Rimljanima. U pokušaju da dobije kontrolu nad zemljištem i trgovinskim putevima preko Korzike i Sicilije, Kartagina je intervenisala u sporu između dva glavna grada na obali Sicilije Mesine i Sirakuze (Messina and Syracuse), napadom na Sirakuzu, što je dovelo do Prvog Punskog rata (264.-241.god.pne). U cilju utvrđivanja svog prisustva na ostrvu Rim napada Mesinu primoravajući Kartaginjane da se povuku i kasnije predaju, ustupajući Rimu kontrolu nad Sicilijom i ostrvima Lipari. Rezultat rata je doneo i destabilizaciju vlasti Kartagine nad Sredozemljem pa nekoliko godina nakon tog rata ona gubi i Sardiniju i Korziku. Veliki Kartaginski general Hamiklar (Hamiclar) je predvodio Kartaginjane u Prvom Punskom ratu, a svog najstarijeg sina je još kao malog dečaka zakleo na večito neprijateljstvo Rimu. Taj dečak se zvao Hanibal (Hanibal Barca, 247.-183.god.pne) Od smrti svog oca Hamlikara 229.god.pne, pa do svoje smrti 183.god.pne, Hanibal je poštovao datu zakletvu podstićući na rat protiv Rima.

U vremenu između dva Punska rata Hanibal, koji sada predvodi Kartaginjansku vojsku, osvaja teritorije u sadašnjoj Španiji odakle je mogao da napadne Rim. Strahujući od ovakve mogućnosti, Rim zahteva da se Kartagina odrekne svojih novih kolonija, a kada Hanibal to odbija, Rim obnavlja rat protiv Kartagine. Za vreme Drugog Punskog rata (218.-201. god.pne) došlo je do promene situacije po pitanju prevlasti na moru. Dok su prvom Kartaginjani bili neprikosnoveni na moru, u ovom su Rimljani imali bolju i brojniju flotu, tako da je kontrolisao more. Hanibal, primoran da rat vodi na kopnu, predvodi vojsku preko Španije, jugom Francuske i preko Alpa da dođe do Rima. Sve ovo ne bi bilo toliko neverovatno, pa čak i prelaz pomoraca preko visokih Alpa, da Hanibal u svojoj vojsci nije imao i slonove. Posle ovog spektakularnog uspeha, Hanibal je porazio Rimljane u nekoliko bitaka, nešto vojnom taktikom, nešto političkim pregovorima, i uspostavio uporište u severnoj Italiji sve do 203.god.pne, kada mu je naređeno da se vrati u Kartaginu i brani je od Rimskih legija koje su je opsedale. Rimljani su povratili izgubljenu teritoriju i primorali Kartagince da napuste Španiju. Kartagina je iscrpljena dugom opsadom prinuđena da prihvati uslove mira, predajući svu ratnu mornaricu i posede u Sredozemlju Rimljanima. Prvi i Drugi Punski rat su lišili Kartaginu njene vojno-političke moći, ali nisu oslabili njenu trgovačku moć koja je nastavila da se ubrzano razvija. To budi zavist u Rimskoj trgovačkoj zajedinici, i bio je dovoljan razlog za Rimsku Republiku da povede protiv Kartage još jedan, konačni, rat.

Treći Punski rat (149.-146.god.pne) nije bio ništa drugo nego dvogodišnja opsada grada. Uprkos odlučnom i genijalnom otporu Kartaginjana, koji nisu dozvolili Rimljanima da udju unutar gradskih zidina, Kartagina je pala zbog gladi i nemaštine. Treći i poslednji rat između Rima i Kartagine rezultirao je potpunim uništenjem Kartagine, spaljivanjem i rušenjem grada, porobljavanjem njegovog stanovništva i Rimskom dominacijom na zapadnom Mediteranu.

Creative Commons License Zabranjeno je kopiranje članka na druge sajtove bez validnog linkovanja ka originalnom tekstu u skladu sa licencom ΜΕΔΙΑΣ by Vojin Petrović is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License i prema odredbama Zakona Republike Srbije o autorskim i srodnim pravima ("Sl. glasnik RS", br. 104/2009, 99/2011 i 119/2012). U slučaju neovlašćenog kopiranja bićemo prinuđeni da preduzmemo korake u skladu sa čl. 35 i čl. 36 Zakona o autorskim i srodnim pravima i zatražimo naplatu zakonom propisane nadoknade.

Ostavite Vaš komentar

Ako niste već objavljivali komentare na našem magazinu, komentar će biti objavljen posle moderacije. Vaša email adresa neće biti objavljena. Sva polja su obavezna.

0 komentara

Podelite sa prijateljima

Translate article

Pročitajte slične članke

Prijavite se

Prijavite se na listu za primanje informacija o novim člancima i ostalim dešavanjima na našem Magazinu. Unesite Vašu E-mail adresu:

Medias na Fejsbuku

Medias na Twitteru