Čuveni telefonski razgovor se desio 1964. godine, a pjesmu su u isto vrijeme, 1972. godine, objavili kantri pjevač Bobby Bare i grupa Dr. Hook. Na svom trećem albumu, „Silviju“ je kasnije otpjevao i Bon Jovi. Legendarnih 40 centi iz stiha:

... A operater kaže „Četrdeset centi doplate za još tri minuta“...

zaslužni su za simboličnu kišu kovanica koja leti ka bini iz publike svaki put kada neki bend zasvira akorde ove evergreen pjesme.

Šel Silverstejn je dugo bio zaljubljen u Silviju Pandolfi, kojoj je ime u pjesmi zamijenjeno sa Silvija Ejveri. Da li je ime zamijenjeno zbog melodičnosti i poetike, ili je Šel želeo da zaštiti identitet djevojke i deo intime sačuva samo za njih dvoje nismo sigurni, ali je priča o pravoj Silviji dugo bila prekrivena velom tajne. Samo nekolicina najbližih Silvijinih prijatelja je znalo da je ona djevojka iz čuvene pjesme i poštovali su njenu želju da o tome ne govori.

U telefonskom razgovoru sa gospođom Ejveri (Mrs. Avery), koji zapravo čini cijeli tekst pjesme, Šel moli Silvijinu majku da mu dozvoli da razgovara sa njom. U prvom dijelu pesme je jasna njegova snažna želja da još jednom pokuša da povrati ljubav koju gubi, ali saznaje da se Silvija sprema na put, da se uda za momka iz Galvestona. Gospođa Ejveri ga moli da Silviji ne govori ništa, da ne bi zaplakala i odustala od puta. Tu se ubacuje nesrećni operater sa centrale koji traži još 40 centi, a gospođa Ejveri dodaje da Silvija žuri da uhvati voz u 9, i u divnoj sceni, u istom momentu govori Silviji da ponese kišobran jer počinje kiša, a njega moli da se javi neki drugi put. U tom trenutku svi njegovi snovi se ruše, i on samo moli gospođu Ejveri da Silviji kaže „zbogom“.

Nakon mnogo godina, Arjan Vlakveld, holandski producent i veliki zaljubljenik u ovu pjesmu, krenuo je u potragu za Silvijom i njenom majkom. Uz malo sreće i mnogo početne sumnje, 2002. godine se uvjerio da je devedesetpetogodišnja gospođa Luiza Pandolfi zaista Silvijina majka iz Silverstejnove pjesme, koja je živjela u istoj kući i vjerovatno koristila isti onaj telefonski broj na koji je Šel zvao prije gotovo pola vijeka. Ubrzo pronalazi i Silviju, u to vrijeme direktorku muzeja u Meksiko Sitiju, koja o platonskoj ljubavi sa Šelom Silverstejnom uzdržano govori nad hrpom pisama koja svjedoče o tom poznanstvu.

Njeno svjedočenje je još jedan potresan dokaz o svim nesporazumima koji su nastajali usled nedostatka modernih sredstava komunikacije. Govorimo o vremenu prije mobilnih telefona, kada ste pred govornicom prebrojavali kovanice koje će vam omogućiti nekoliko minuta razgovora. Prečesto ste devojku koju zovete dobijali na telefon samo ukoliko to odobri njena majka, koja se po pravilu uvek prva javljala na telefon.

U trenutku kada je razgovarao sa Silvijinom majkom, Šel nije imao pojma koja se drama odvija pod krovom njene kuće. Silvija se nije udavala za momka iz Galvestona, već još južnije, za meksičkog toreadora i slikara, što je njenu porodicu dovodilo do očaja. Ogorčena zbog izbora svoje kćeri, gospođa Pandolfi je zvučala neprijatno, što je Šel protumačio kao neprijateljstvo prema njemu.

Valja dopustiti i mogućnost da je pjesnik našao utjehu izmaštavši činjenicu da se „gospođa Ejveri“ našla kao prepreka na putu njihovog pomirenja, što mu je vjerovatno bilo lakše nego da prihvati da je Silvija svjesno i odlučno izabrala drugog. Njegova ljubav je, čini se, bila njegova životna obmana na kojoj je gradio svoju sreću mnogo duže nego što je romansa zaista trajala. Silvijino ćutanje tada jednostavno nije bilo dovoljno jasno obrazloženje za Šela, dok danas mnogo emocija i toplina sa kojom ona govori o tom vremenu nose posebnu dimenziju tuge. Da li je ljubav pragmatične, zaposlene studentkinje i zanesenog, talentovanog umetnika ikada imali stvarnu šansu?

Njenu priču pogledajte u Vlakveldovom dokumentarcu:

O životu Silvije Pandolfi - Eliman (Sylvia Pandolfi Elliman) se zna veoma malo. Rođena je u Čikagu, 1937. godine, gde je i diplomirala na Fakultetu političkih nauka. Uspešnu profesionalnu karijeru je izgradila kao kustos nacionalnih muzeja i direktor projekata iz oblasti umetnosti u Meksiku.

Osim „Silvije“, Šel Silverstejn (Sheldon "Shel" Silverstein, 1930-1999) je napisao još dobrih pjesama, a u svetu umjetnosti je poznat kao odličan crtač stripova i animacija za kultni magazin Playboy, kao i autor brojnih knjiga za djecu. Njegove knjige su prodate u preko 20 miliona primjeraka i prevedene na tridesetak jezika. I pored velikog profesionalnog uspjeha, njegov život su obilježile velike tragedije. Prva supruga, Suzan Tejlor, sa kojom je imao kćerku, preminula je nakon samo pet godina braka. Njihova djevojčica, Šošana, umrla je iznenada u jedanaestoj godini od posledice pucanja moždane aneurizme. Šest godina kasnije, 1984, dobio je sina Metjua u braku sa Sarom Spenser. Šel Silverstejn je sahranjen u Noridžu, država Ilinois, gde je u 68. godini preminuo od srčanog udara.