Da li zbog dobrog uvoda, ili duhovitosti koja je razoružala učiteljicu, ovog puta mu se posrećilo. Čak su i grube gramatičke greške ostale u senci dobre ideje. Evo šta piše:

“Boja koja me nosi nije određena i ovisi o mom raspoloženju. Boje koje me mogu uvijek oraspoložiti su plava i zelena. Odlazak u prirodu i mozak na pašu. To je najbolji odmor. Plava boja jedna od najdražih možda i najdraža – podsjeća me na more, nebo, tramvaj i Dinamo. Svaka boja ima nešto u sebi i utječe na nas (ovisno o raspoloženju). Boja koju nevolim je crna baš poput ovog 0,7 mm rapidografa odmah me podsjeti na strah, smrt (nešto loše).

Valjda zbog tog crnog (strašnog) rapidografa neznam što da pišem zato ću umjesto ovog crnog rapidografa pisati bijelim … Pa krenimo…”