Kiški pogost, muzej tradicionalne ruske arhitekture na otvorenom

08 Dec 2016
Autor Mirjana
1280 pregleda

U okruženju koje pristaje nekoj staroj ruskoj bajci, na severoistoku Rusije leži jezero Onjega, a u njemu ostrvo Kiži okruženo sa nekoliko hiljada minijaturnih ostrvaca od kojih mnoga imaju prečnik manji od 2 metra. Najvažniji dragulj ostrva Kiži je Preobraženjska crkva iz XVIII veka, monumentalna drvena građevina sagrađena po ruskim tesarskim normama - bez ijednog zakucanog eksera.

Kiški pogost, muzej tradicionalne ruske arhitekture na otvorenom

Stara istočno-slovenska reč „pogostja” nekada je označavala administrativnu ili teritorijalnu oblast koja je obuhvatala nekoliko sela. To značenje je do danas zadržala u finskom i litvanskom jeziku, pretežno u oblastima gde kao većinsko stanovništvo žive pravoslavni hrišćani. U modernom ruskom jeziku, pogostima se nazivaju ruralne oblasti, ili mesta izdvojena od naseljenih, na kojima su smeštena stara groblja sa crkvom.

Na ostrvu Kiži danas se nalaze dve crkve u potpunosti izgrađene od drveta, Preobraženjska iz 1714. godine i Crkva Pokrova Bogorodice iz 1764. godine. Kompleks Kiški pogost upotpunjuju osmougaoni drveni zvonik, najstarija ruska vetrenjača i muzej arhitekture u drvetu na otvorenom. Od 1990. godine, ostrvo Kiži se nalazi na listi Svetske baštine UNESKO-a.

Kiški pogost se prvi put spominje kao deo moskovske kneževine u spisima iz XV veka, kada su na njemu živeli doseljenici iz Novgorda. Na ostrvu dugom 7 kilometara i širokom 500 metara sejali su žito, uzgajali stoku i lovili ribu. Ostrvo prekriveno crnim ugljenim šungitom počelo je da privlači zanatlije koje su „kiškom crnicom” ili „aspidnim kamenom” bojili artiljerijsko oružje. Iako veoma malo, ostrvo je bilo bogato rudama bakra i gvožđa, pa u XVII veku na njemu Semjon Gavrilov gradi fabriku.

Kiži je u to vreme mogao da postane značajna industrijska oblast, ali to njegovi stanovnici nisu želeli. U XVIII veku, kada je potražnja za kiškim noževima bila na vrhuncu, Kižani su podigli ustanak da bi sprečili podizanje fabrike noževa, koja bi zadovoljila zahteve tržišta pod kojima su posrtale male seoske manufakture, gde su se pravili čuveni noževi koji se ne tupe i ne rđaju.

Ipak, Kiži je stekao svetsku slavu, ne zahvaljujući noževima i rudnom bogatstvu, već kao spomenik strukturnog inženjerstva u drvetu. Mizej na otvorenom sadrži 89 drvenih atrakcija: stare svetinje i kuće, vetrenjače i skladišta, sprave za mešanje i prosejavanje stočne hrane, i stalke za sušenje voća i povrća tradicionalnim tehnikama. Dragulj ovog muzeja je Crkva Preobraženja Gospodnjeg, visoka 37 metara, sa 22 kupole. Njen oltar je položen 6. juna 1714. godine, a sagrađena je na zgarištu svoje prethodnice koju je spalio grom. Imena graditelja nisu poznata, ali legenda kaže da je glavni neimar celu konstrukciju isklesao jednom sekirom, a onda je bacio u jezero sa rečima „više te nijedan posao neće biti dostojan”.

Uz nju je smeštena Crkva Pokrova Bogorodice, sagrađena 1694. godine. Iako starija od nove crkve Preobraženja, ona liči na njen eho, skromnija i visoka 32 metra, sa 9 kupola. Obe crkve krase ikonostasi karakteristični za pravoslavne bogomolje ruskog severa, gde se motivi nadovezuju jedan na drugi. U XIX veku, na strukturama i ikonostasima crkava urađene su prepravke, ali kako nisu bile u duhu originalne građevine, prepoznatljiv izgled im je vraćen polovinom XX veka.

Monumentalni zvonik, visok 30 metara, renoviran je prvi put 1862. godine, pa ponovo 1874. i 1900. godine. Drveni ram oko osnove veličine 6x6 metara napravljen je od istog drveta kao i crkve, od bora, omorike i jasike. Iznad kvadratne osnove podiže se zvonik smešten u ram oblika osmougla, pokriven piramidalnim krovom na stubovima. Na vrhu krova zvonika je krst. Nakon obnove, zvona su utihnula za narednih 60 godina, jer je 1929. godine zabranjeno udaranje u crkvena zvona. Tek krajem XX veka, 1989. godine, odjeknulo je svih 12 zvona, 9 originalnih i 3 nova koja su dodata tokom poslednje obnove.

Značaj arhitektonskog blaga ostrva Kiži zapažen je tokom XIX veka, kada je poslednji krunisani ruski car Nikola II kupio sliku Na dalekom severu (1911) na kojoj je pejzaž Kižija ovekovečio slikar Jegoš Šlugejt. Na Kiži je preneto 68 građevina, od kojih je istorijski najznačajnija Crkva Uskrsnuća Lazarevog iz XIV veka. Uz moskovski Kremlj i istorijski centar Sankt Peterburga, Kiški pogost predstavlja najznačajniji spomenik ruske istorije na listi svetske baštine UNESKO-a.

Na Kiži se stiže iz Petrozavodska, glavnog grada republike Karelije na severozapadu Rusije, najčešće modernim hidrogliserima. Vožnja traje oko 90 minuta košta nešto više od 30 €. Ulaznica na Kiži za Ruse iznosi simboličnih 1,5 €, a za strance nešto manje od 10 €.

Creative Commons License Zabranjeno je kopiranje članka na druge sajtove bez validnog linkovanja ka originalnom tekstu u skladu sa licencom ΜΕΔΙΑΣ by Vojin Petrović is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License i prema odredbama Zakona Republike Srbije o autorskim i srodnim pravima ("Sl. glasnik RS", br. 104/2009, 99/2011 i 119/2012). U slučaju neovlašćenog kopiranja bićemo prinuđeni da preduzmemo korake u skladu sa čl. 35 i čl. 36 Zakona o autorskim i srodnim pravima i zatražimo naplatu zakonom propisane nadoknade.

Ostavite Vaš komentar

Ako niste već objavljivali komentare na našem magazinu, komentar će biti objavljen posle moderacije. Vaša email adresa neće biti objavljena. Sva polja su obavezna.

1 komentara

 
Dragi Tasic, 03 Feb 2017

Mirjana je napisala i fotografijama ilustrovala Kizi, Muzej na otvorenom, umno i lepo. Hvala joj. Kizi sam posetio u leto 2010. godine sa suprugom, plovili smo Volgom - brodom Konstantin Holotkov.

Odgovori

Podelite sa prijateljima

Translate article

Pročitajte slične članke

Prijavite se

Prijavite se na listu za primanje informacija o novim člancima i ostalim dešavanjima na našem Magazinu. Unesite Vašu E-mail adresu:

Medias na Fejsbuku

Medias na Twitteru