Kako se obično priroda za sve pobrine tako je detlića obdarila brojnim karakteristikama tako osmišljenim da zaštite njegov malen i gladak mozak. Za razliku od većine drugih ptica čije su lobanje krhke, detlić ima veoma snažnu lobanju od koštanog tkiva sunđeraste strukture i velike gustine koje je neravnomerno raspoređeno, odnosno najviše je koncentrisano na čelu i potiljku. Za razliku od ljudskog mozga koji pluta u likvoru, mozak detlića je čvrsto zatvoren u lobanji sa vrlo malo cerebrospinalne tečnosti, što znači da mozak detlića nema prstora za kretanje i zahvaljujući tome sila pri udaru se ravnomernije prenosi na veću površinu. To je verovatno najvažnija karakteristika koja pomaže detliću da izbegne potrese. Kompjuterske simulacije su pokazale da 99,7 procenata energije od udarca u drvo apsorbuju jaki vratni mišići i spovode u telo dok zanemarljivih 0,3% utiče na mozak.

Građa kljuna takođe ima veliku ulogu u ublažavanju udara. Spoljno tkivo gornjeg kljuna je duže od donjeg dok je struktura donjeg kljuna jača, pa se sila prenosi na donji deo lobanje a zatim u telo. Osim toga kljun i lobanja su povezani elastičnim hrskavičavim tkivom koje značajno amortizuje udarac. Kako ova energija greje mozak, detlići kucaju u kratkom rafalnom intervalu nakon koga prave pauzu da bi se mozak ohladio.

Oči detlića su opremljene posebnim membranama koje se delić sekunde pre kontakta kljuna sa drvetom spontano zatvaraju i na taj način štite oči od krhotina i sprečavaju odvajanje mrežnjače, dok su nozdrve zaštićene od iverja i prašine finim gustim perjem.

U svetu je registrovano više od 180 vrsta ovih ptica dok naše krajeve naseljava tek nekoliko i to su: Troprsti detlić (Picoides tridactylus), Srednji detlić (Leiopicus medius), Mali detlić (Dryobates minor), Planiniski detlić (Dendrocopos leucotos), Seoski detlić (Dendrocopos syriacus) i Veliki detlić (Dendrocopos major).