Imao je petlju, ali je ostao usamljen u toj borbi, Marlon Brando

28 Mar 2016
Autor Tea
8009 pregleda

Na današnji dan, 28. marta, velikan filmskog holivudskog platna, Marlon Brando je odbivši da primi Oskara 1973. za lagendarnu ulogu u filmu „Kum”, javno podigao svoj glas protiv diskriminirajućeg odnosa holivudske filmske produkcije prema Indijancima, naroda koji je vekovima živeo na sadašnjem američkom tlu, a nakon osvajanja predstavljen kao divljačka horda koja u borbi za sopstvenu teritoriju uništava jedno „divno, novonastalo uređeno društvo”.

Imao je petlju, ali je ostao usamljen u toj borbi, Marlon Brando

Mada se američka imperija rađala osvajanjem teritorija koja je nužno sobom nosila nemilosrdno istrebljivanje starosedelaca, ona se danas u globalnom poretku postavlja kao sudija koji maše parolom demokratije i pravičnosti, dovoljno ekonomski i politički snažan da može da upravlja celim svetom. Sa procesom globalizacije suverenost nacionalnih država se postepeno smanjivala sve dok nije dovela do toga da danas svako podizanje glasa protiv velikog „tate” rezultira odgovorom: „No, No”, ili čuvenom ironičnom rečenicom iz filma Kum: „Pomeni, ne insistiraj”, a koja pod prokroviteljstvom družbenice „demokratije” iz dana u dan na kaubojski način i očigled celog sveta iznova ruši i osvaja nove teritorije.

Tog dana, na 45. dodeli Oskara, kada su u pompeznom holivudskom nobles maniru voditelji prozvali oskarovca Marlon Branda, umesto slavnog glumca na scenu je kročila u indijanskoj nošnji mlada i lepa glumica, Sacheen Littlefeather, čije obraćanje je bar na trenutak zasenilo svet. Kada je jednim kratkim pokretom ruke jasno stavila do znanja da odbija da primi nagradu, u sali je nastao muk u kojem je glumica suzdržavajući se od emocija, održala kratak govor u Brandovo ime:

Marlon Brando duboko žali što mu moral nalaže da usled izuzetno lošeg holivudskog tretmana američkih Indijanaca na ovom prostoru, ne može da primi ovu značajnu nagradu… Kako ne bih oduzimala vreme na ovoj manifestaciji, pismo koje je poslao ću pročitati kasnije pred medijima.

Njeno obraćanje je propraćeno aplauzom i odobravanjem, ali umesto da ovo pojavljivanje koje prati ceo svet bude poziv za sve da razmisle ne samo o tretmanu Indijanaca, već i svih drugih etničkih grupa koje holivudska filmska i TV produkcija olako predstavlja kao svetske teroriste, ovaj herojski akt je ostao usamljen. Da li zbog sujete, prestiža ili čistog samoljublja, tek ni jedna svedska filmska zvezda se više na dodeli Oskara na ovakav način nije suprotstavila ne samo nepravdi koja je učinjena nekom narodu, već i holivudskoj produkciji koja izvrće istinu često dajući dželatu da igra rolu obešenog.

Te davne 1973. slavni glumac je jednim svojim potezom privukao više publiciteta na probleme američkih Indijanaca nego ijedna akcija ikada. Njegove reči nažalost nisu mnogo pomogle Indijancima, ali su ostale upamćene kao jedan hrabar i nadasve čovečan gest.

Pismo koje je tom prilikom Marlon Brando uputio svetu:

Dvesta godina smo govorili Indijancima da se bore za svoju zemlju, život, porodicu i pravo na slobodu. Govorili smo im: Položite svoje oružje prijatelji i ostaćemo zajedno. Samo ako spustite oružje prijatelji možemo da govorimo o miru i dogovoru koji će biti dobar za vas.

Nakon što su položili oružje, pogubili smo ih. Lagali smo ih. Prognali smo ih sa njihove zemlje. Naterali smo ih izgladnjivanjem na potpisivanje prevarantskog sporazuma, ugovora za kojeg smo znali da ga se nećemo pridržavati. Pretvorili smo ih u prosjake na kontinentu kome su dali život onoliko koliko ovaj kontinent postoji. Prema svim interpreracijama istorije ma koliko da uvrnute bile, sa koje god strane da gledamo, nismo učinili ništa dobro za njih. Nezakonito smo postupali. Ne traba da nas čudi da, što se njih tiče, ne moramo da vratimo njihove ljude, niti da živimo u skladu sa dogovorom. Nama je dato prirodno pravo da napadamo prava drugih, otimamo njihovo vlasništvo i uzimamo njihove živote, dok oni brane svoju zemlju i slobodu, dato nam je pravo da njihove vrline prikazujemo kao zločine, a naše razvate kao vrline.

Ipak, postoji jedna stvar koja je iznad ove perverzije, a to je ogromna presuda istorije koja će nas sigurno osuditi. Ali brinemo li mi o tome? Kakav je to šizofreni moral koji nam dozvoljava da celim svetom prenosimo poruku da živimo po datim obavezama, a svaka stranica naše istorije govori suprotno? Kakva je to istorija kada su svi žedni i gladni dani i ponižavajuće noći poslednjih sto godina života američkih Indijanaca ovome potpuno protivrečni?

Čini se da je poštovanje principa i ljubavi prema susedima postalo disfunkcionalno u ovoj zemlji te da je sve što smo učinili, sve što smo postigli našom moći, zapravo samo ubijanje nade u novostvorenim državama u ovom svetu, prijateljskom i neprijateljskom. To je nehumano i dokazuje da ne živimo prema dogovorima koje smo sklopili.

Možda se vi u ovom trenutku pitate: Kakve to veze ima sa dodelom Oskara? Zašto je ova žena ovde, upropastiće nam veče, traći naš novac i upliće se u naše živote sa stvarima koje nas se ne tiču i koje nisu naša briga? Mislim da je odgovor na ova neizgovorena pitanja činjenica da je upravo društvo „pokretne slike” odgovorno za degradiranje Indijanaca i ismevanje njihovog karaktera koje ih opisuje kao divljake, opasne i zle divljake.

Dovoljo je teško deci to što odrastaju u jednom ovakvom svetu. Kada indijanska deca gledaju televiziju i filmove i kada vide kako se njihova rasa prikazuje u njima, njihovi umovi ostaju povređeni na način na koji ne možemo ni da zamislimo.

Zbog toga kao član ove profesije i kao građanin SAD-a, ne mogu večeras da primim ovu nagradu. Mislim da je dodeljivanje i primanje nagrada u ovom trenutku, u ovoj državi neprilično sve dok se stanje Američkih Indijanaca u zemlji drastično ne promeni. Ako već ne čuvamo našu braću, ne moramo biti ni dželati.

Nadam se da oni koji slušaju neće na ovo gledati kao na nepriličan upad, već kao na pošten pokušaj fokusiranja pažnje na pitanje: Ima li ova zemlja pravo da kaže od ovog trenutka pa nadalje, da veruje u neotuđiva prava svih da ostanu slobodni i nezavisni na zemlji kaja je poduprela život dalje nego što pamćenje doseže?

Hvala vam svima na dobroti i uljudnosti prema gospođici Littlefeather.

Laku noć!

Hvala tebi Brando za ovaj viteški gest!

Creative Commons License Zabranjeno je kopiranje članka na druge sajtove bez validnog linkovanja ka originalnom tekstu u skladu sa licencom ΜΕΔΙΑΣ by Vojin Petrović is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License i prema odredbama Zakona Republike Srbije o autorskim i srodnim pravima ("Sl. glasnik RS", br. 104/2009, 99/2011 i 119/2012). U slučaju neovlašćenog kopiranja bićemo prinuđeni da preduzmemo korake u skladu sa čl. 35 i čl. 36 Zakona o autorskim i srodnim pravima i zatražimo naplatu zakonom propisane nadoknade.

Ostavite Vaš komentar

Ako niste već objavljivali komentare na našem magazinu, komentar će biti objavljen posle moderacije. Vaša email adresa neće biti objavljena. Sva polja su obavezna.

3 komentara

 
Sopček Đura, 03 Apr 2016

Nisam znao za ovaj VELIKI GEST g.Branda... SVAKA ČAST I VELIKO POŠTOVANJE za, pre svega, humanost i brigu!!! Međutim, koristim ovu priliku da naglasim: kada god se govori o ubijanju američkih Indijanaca, ljudi koji nisu dovoljno upućeni, jednostavno ne žele, pre svega sami sebi, da priznaju sledeću istorijsku okolnost - američke Indijance (na severu i jugu američkog kontinenta) smo ubijali MI, EVROPLJANI, tj. naši preci! Pre svega mislim na Engleze, Francuze, Holanđane, Špance, Portugalce... ali su u tim zlodelima učestvovali pripadnici skoro svih evropskih naroda, koji su otišli preko velike bare u potrazi za sretnijim životom! Dakle, verujem da mnogi pripadnici evropskih naroda snose ISTORIJSKU ODGOVORNOST za sve masakre koje činili da bi se decenijama nakon toga širila priča o divljacima nedostojnim modernog društva!? Međutim, isti ti divljaci su živeli izuzetno skladno s Majkom Prirodom, poštujući njene zakone i živeći po njenim pravilima! Osluškivali su vetar i žubor potoka, družeći se sa životinjama i biljkama, koristeći ih na najhumaniji način u cilju sopstvenog i opstanka Majke Prirode... Činjenica je da su Indijanci međusobno ratovali jer je trebalo sačuvati teritoriju kao prostor za lov i opstanak! Naravno, to je bio njihov međusobni odnos u koji nije smeo i trebao da se meša BELI ČOVEK !!! Konačno, kada danas kažemo kako su zli Amerikanci pobili nedužne Indijance, apelujem na zdrav razum i istorijsku činjenicu: SVA ZLA ovog sveta, činio je, čini danas i čini će ubuduće Č O V E K, bez obzira na boju kože, pripadnost nekoj naciji ili konfesiji... Za razliku od biljaka i životinja, koji vrlo skladno žive s Majkom Prirodom, jedino živo biće na našoj maloj Planeti, koji neprestano čini zlo, bio je, jeste i biće ČOVEK !!! Činimo zlo, prvo sebi samima (trujući sebe i okolinu), svojim bližnjima (da komšiji crkne krava) a zatim pripadnicima drugog naroda ili veroispovesti! Ukratko rečeno, to se zove USUD ljudskog roda! Uveren sam da bi svako od nas, pojedinačno, trebao da razmisli o svojoj ulozi i mestu koje zauzimamo na pozornici života, shodno postupcima koje svakodnevno činimo!

Odgovori
 
Ivaso, 28 Mar 2017

Hvala,postovani gospodine Sopcek,hvala...

Odgovori
 
Zoran JOVANIC, 08 Apr 2017

Mislio sam da je njegova isto za Vijetnamski rat: Beli covek salje crnog coveka da se bori protiv zutog coveka da zastiti zemlju koju je oteo crvenom coveku

Odgovori

Podelite sa prijateljima

Translate article

Pročitajte slične članke

Prijavite se

Prijavite se na listu za primanje informacija o novim člancima i ostalim dešavanjima na našem Magazinu. Unesite Vašu E-mail adresu:

Medias na Fejsbuku

Medias na Twitteru