Gde su nestali globusi?

30 May 2016
Autor Mirjana
2403 pregleda

Nekada neizostavni deo radnih soba, biblioteka i učionica mamio je na živu interakciju sa replikom našeg sveta. Toliko puta smo ga zavrteli zatvorenih očiju, dok je prst tragao za dalekim mestima u kojima smo želeli da se probudimo.

Gde su nestali globusi?

Nijedan digitalni izum, ma kako bio geografski precizan i detaljan, nije uspeo da povrati osećaj pripadnosti planeti kao globus. Razlikuju se dva osnovna tipa, terestrijalne (geografske) koji prikazuje Zemlju, Mesec ili neku planetu, i celestijalne (astronomske) koji prikazuju položaj zvezda i konstelacije na nebu.

Pretpostavlja se da je prvi pravi terestrijalni globus napravio astronom Džamal ad-Din u Pekingu 1267. godine, iako pokušaji izrade datiraju još iz starog veka, od samog saznanja da je Zemlja okrugla. Prvi do danas sačuvan globus ovog tipa napravio je 1492. godine nemački kartograf i moreplovac Martin Behajm. Naravno, na njemu nisu bile Amerika i „nepoznata južna zemlja” Australija, za koju se tada samo smatralo da postoji i da joj je jedina funkcija da održava ravnotežu kopna i mora. Prvi celestijalni globus su napravili mogulski naučnici u Indiji početkom XVII veka, pod patronatom slavnog imperatora Jahangira. Tokom XIX veka proizvodnja globusa je postala masovna, a minijaturni džepni globusi prečnika oko 10 cm bili su statusni simbol gospode i edukativna igračka dece iz imućnih porodica.

Tradicionalna izrada drvenih globusa podrazumevala je lepljenje traka papira koje se sužavaju na polovima. Kvalitetniji su bili oni sa što većim brojem traka, jer se tako izbegavalo gužvanje i greške u spajanju. Moderni globusi se prave od termoplastike. Na ravnom plastičnom disku se štampa izobličena slika jedne hemisfere i mašinski se oblikuje u poluloptu, a potom spaja sa drugom polovinom hemisfere.

Kada su došle nove tehnologije, globusi su se preslikali na ekrane. Veliki broj kompanija pravi kvalitetne mape visoke rezolucije, a najveći proboj u kartografiji doneli su servisi koji daju precizne slike naše planete posredstvom satelita ili digitalnih fotografija sa zemlje. Tradicionalni, trodimenzionalni globus je izgubio svoju edukativnu i informativnu ulogu i preselio se u resor dekora. Njihova masovna proizvodnja je sve manje ekonomski isplativa.

Iz tog razloga, priča o radionici Britanca Pitera Belerbaja nas je veoma zainteresovana. Nekadašnji vlasnik kuglane stvorio je malu, veoma profitabilnu radionicu iz koje danas izlaze najlepši globusi na svetu.

„Mislim da svaki čovek na neki način voli globuse. Mape su divne, ali oni su opipljivi i nose lepše priče.”

Pre petnaestak godina, Belerbaj je pokušao da nađe kvalitetan, ručno izrađen globus kao poklon svom ocu za 80. rođendan. Potraga je bila neuspešna, pa je odlučio da se posveti izučavanju veštine pravljenja globusa. Počeo je stvarajući ličnu kartografsku bazu, licencirao je, a onda preko godinu dana radio na ispravkama. Nakon dve godine pokušaja i učenja na greškama, napravio je svoj savršeni globus 2008. godine.

Svaki globus koji danas izađe iz radionice Bellerby & Co. je malo remek delo. Tim od deset umetnika oslikava kontinente i mora bojama uglja, tirkiznom, prusko plavom i bojom šampanjca. Porudžbine stižu sa svih strana, a najviše ih raduju one koje će njihov rad ovekovečiti na filmskom platnu ili krasiti dvorane muzeja. Pojavili su se u filmu Hugo (2011), a potom ih je slavni Luvr angažovao da naprave kopiju astronomskog globusa originalno izrađenog za sina Luja XVI 1786. godine.

Ipak, najviše se ponose Čerčilovim globusom prečnika 127 cm i teškim 317 kg. Originalno ga je napravila kompanija Weber Costello tokom Drugog svetskog rata. Naručila ga je Kancelarija za strateške poslove (prethodnica CIA-e) i to u dva primerka. Jedan je bio namenjen predsedniku Ruzveltu, a drugi premijeru Čerčilu sa dobrim razlogom - identični globusi su im omogućavali tačno i precizno strateško planiranje.

Cena Belerbajevih globusa je dosta visoka, što je i razumljivo ako se ima u vidu da izrada jednog velikog globusa po posebnim zahtevima traje i do pola godine. Najmanji koštaju 1,440$, dok je Čerčilov globus naplaćen čak 85,000$. I pored visoke cene, danas teško uspevaju da izađu u susret svima koji bi želeli da ih imaju. O svom radu Belerbaj kaže:

„Na kraju je pobedila moja tvrdoglavost. Imao sam ideju za hobi koja je izmakla kontroli. Da je u određenom trenutku nisam razvio u posao, bio bi to samo sumanuto skup globus kao poklon mom ocu. Mislim da je ovo što pravimo sada više od globusa. Velika nam je satisfakcija u tome što pravimo nešto što će ljudi zaista ceniti, nešto što se neće baciti, već će se generacijama čuvati kao porodična dragocenost.”

Izvor: Bellerby & Co. i Globemakers Instagram

Creative Commons License Zabranjeno je kopiranje članka na druge sajtove bez validnog linkovanja ka originalnom tekstu u skladu sa licencom ΜΕΔΙΑΣ by Vojin Petrović is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License i prema odredbama Zakona Republike Srbije o autorskim i srodnim pravima ("Sl. glasnik RS", br. 104/2009, 99/2011 i 119/2012). U slučaju neovlašćenog kopiranja bićemo prinuđeni da preduzmemo korake u skladu sa čl. 35 i čl. 36 Zakona o autorskim i srodnim pravima i zatražimo naplatu zakonom propisane nadoknade.

Ostavite Vaš komentar

Ako niste već objavljivali komentare na našem magazinu, komentar će biti objavljen posle moderacije. Vaša email adresa neće biti objavljena. Sva polja su obavezna.

1 komentara

 
Sopček Đura, 06 Jun 2017

Kao dečak u osnovnoj školi, najviše sam voleo istoriju i geografiju! Imao sam veliki Atlas koji mi je otac kupio kada sam išao u šesti razred. Maštao sam o jednom pravom globusu ali se ta želja nije nikad ostvarila...

Odgovori

Podelite sa prijateljima

Translate article

Pročitajte slične članke

Prijavite se

Prijavite se na listu za primanje informacija o novim člancima i ostalim dešavanjima na našem Magazinu. Unesite Vašu E-mail adresu:

Medias na Fejsbuku

Medias na Twitteru