Ovaj sport ima nekoliko disciplina, kao što je Freeride-a i njegovim najekstremnijim oblikom "Big mountine ride-om". Postoji još i "Freestyle ski", u koji spada nekoliko podstilova kao sto su "Jump-ovi","Half-pipe, "Ski-cross", "Rail" i jedan sa velikim brzinama, "Speedski".

Od svih, najekstremniji je Big mountin ride koji je dobio je naziv zbog spuštanja sa okomitih planinskih vrhova, ne birajući mnogo staze kojima se spuštaju, ispred lavina koje često i sami skijaši namerno izazivaju, skokovi preko litica, vožnja kroz šumu. Ovaj stil je povezan sa helio skijanjem, jer je to jedini mogući način dolaska na najnepristupačnije padine. Big mountin ride je najzahtevniji oblik ekstremnog skijanja kako zbog skijaškog znanja i fizičke pripremljenosti, tako i zbog neophodne opreme: lavina-biper, prva pomoć, signalne rakete sa bojom za obeležavanje mesta u belim bespućima za spasioce zbog eventualne nezgode.

Ako se pitate koliko ovo košta, evo nekih informacija. Jedan dan za helio skijanje na Aljasci, Grenlandu, Himalajima ili Patagoniji košta između 500 i čak 3.000 dolara. Prava sitnica! Ništa jeftinije nije ni po poznatim skijalištima Evrope, u Švajcarskoj - Sent Moric ili Gštat, ili srcu Savojskih Alpa u Francuskoj u poznatom ski raju Tri doline na Val Torensu.

Zaljubljenici u helio skijanje kažu da je najzahtevniji spust na Vale Blanšu, u glečerskoj regiji francuskih Alpa i Mon Blan masiva. To je san svakog skijaša koji ima znanje i spretnost za „izazivača sudbine”, jer nema drugog imena za ove ski eksperte, dok iskaču iz helikoptera i započinju dvadesetak kilometara sulude vožnje, oštrog spusta sa vrhova kroz glečerske tunele, skijanja po obodu snežnih provalija, pukotina i ledenih vrtača, u oblasti lavina.

A nama ostaje samo da uživamo u lepoti predela i akrobacijama ovih čarobnjaka kad "zaoru" sneg.