Apsint, opasna muza slavnih umetnika

13 Mar 2014
3303 pregleda

Apsint, nekada lek koji je lečio stomačne tegobe i depresiju, kasnije izuzetno jak liker koji se pravi od pelena, anisa, komorača i šećera je piće koje je postalo sinonim za životni stil slavnih umetnika poput Van Goga, Hemingveja, Edgara Alana Poa, Oskara Vajlda, Van Goga i mnogih drugih.

Apsint, opasna muza slavnih umetnika

Kulturološki uticaj ovog pića karakteristične zelene boje naročito je primetan u kasnom XVIII i početkom XIX veka. Priče koje su o njemu kružile po Parizu tog doba učinile su ga toliko popularnim da se popodnevni odmor uz piće često nazivao i „Zeleni sat”, jer se apsint podrazumevao kao piće izbora, sve dok njegova prodaja nije zabranjena. Krajem XX veka ponovo ulazi u barove i postaje simbol dekadentnosti među piscima mlađe generacije okupljenim u boemskim centrima, poput San Franciska i Nju Orleansa.

Apsint se pije na specifičan način. U visoku čašu ulije se malo apsinta, a zatim se na kašičicu na kojoj je šećer, lagano doliva hladna voda, koja kap-po-kap pada u čašu. Pravilo je da na svaku meru apsinta dolazi tri do pet mera vode. Svaka kap pretvara se u blještavobelu pahuljicu u zelenom piću. Šećer služi za ublažavanje gorčine pelena, a sama metoda pripremanja daje mu dodatnu čar. Bar New Orleans Old Apsinth House bio je čuven po velikoj fontani iz koje je stalno kapala hladna voda u čaše s apsintom.

Poznat da izaziva „prekide filma”, gubitak svesti, halucinacije i bizarno ponašanje, postao je mera izdržljivosti onoga ko ga konzumira. Iako savremene analize pokazuju da specifičan proces destilacije u proizvodnji apsinta iz pelena zaista izvlači psihoaktivne supstance, još uvek je misterija da li je u pitanju snaga biljke, ili jednostavno ogroman procenat alkohola koji ovo piće sadrži.

Emil Zola, Oskar Vajld, Rembo, Mopasan, Bodler samo su neki od slavnih pisaca u čijim se delima opisuje dejstvo ovog pića na psihu čoveka i stanje te vrste pijanstva prikazuje uzvišenijim od onih koja se postižu drugim (manje pomodnim) pićima.

U Cveću zla Boder ga naziva „otrovnom rekom” koja „duši drhtavoj sve naličje njeno i sav užas odrazi”. Mopasan apsintom napija notara u svojoj priči Čudna noć u Parizu, koji pleše sa stolicom i potpuno gubi vezu sa stvarnošću. Hemingvej ga spominje u mnogim delima: kao utehu u Sunce se ponovo rađa, lek za hrabrost u Smrt po podne i najboljeg prjatelja Roberta Džordana u Za kim zvona zvone. Svoju naklonost ovom piću pokazao je i osmislivši koktel „Smrt popodne” čija se receptura nalazi u knjizi koktela poznatih ličnosti iz 1935. godine, a koji je do danas ostao zaštitni znak književnih promocija širom sveta.

Oskar Vajld, slavni pisac i jedan od uživalaca ovog neobičnog pića, jednom je napisao:

Prvi stadijum opijanja apsintom nije ništa posebno, u drugom vam se počinju priviđati čudovišne i okrutne stvari, ali ako izdržite, na kraju ćete doći do završnog stadijuma i tada ćete videti stvari koje želite videti - prekrasne, neopisive stvari”.

Poznavaoci umetnosti tvrde da je inspiraciju za karakterističnu zelenu boju na svojim slikama Van Gog našao upravo u apsintu, a neki čak tvrde da ga je naklonost ovom piću neobične snage i dejstva i navela da sebi odseče uho.

Zbog priča koje su ga pratile i zlosrećnih iskustava konzumenata, apsint je 1915. godine zabranjen u Francuskoj, Švajcarskoj, SAD i u većini evropskih država. Nikada nije zabranjen u Velikoj Britaniji i Španiji. Da li zaista u malim dozama izaziva psihozu, agresivnost i gubitak razuma, što je navođeno kao argument za zabranu ovog pića, ili su ga njegovi davni poštovaoci konzumirali u nerazumnim količinama, bolje je ne proveravati empirijski. Svoje mesto je našao u umetnosti, unoseći dašak razuzdanosti, provokacije i slobode u radove slavnih pisaca i slikara, što je sasvim dovoljno da uđe u istoriju.

izvori: Absinthe: How the Green Fairy became literature’s drink , Wiki , Does absinthe really cause hallucinations?

Creative Commons License Zabranjeno je kopiranje članka na druge sajtove bez validnog linkovanja ka originalnom tekstu u skladu sa licencom ΜΕΔΙΑΣ by Vojin Petrović is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License i prema odredbama Zakona Republike Srbije o autorskim i srodnim pravima ("Sl. glasnik RS", br. 104/2009, 99/2011 i 119/2012). U slučaju neovlašćenog kopiranja bićemo prinuđeni da preduzmemo korake u skladu sa čl. 35 i čl. 36 Zakona o autorskim i srodnim pravima i zatražimo naplatu zakonom propisane nadoknade.

Ostavite Vaš komentar

Ako niste već objavljivali komentare na našem magazinu, komentar će biti objavljen posle moderacije. Vaša email adresa neće biti objavljena. Sva polja su obavezna.

0 komentara

Podelite sa prijateljima

Translate article

Pročitajte slične članke

Prijavite se

Prijavite se na listu za primanje informacija o novim člancima i ostalim dešavanjima na našem Magazinu. Unesite Vašu E-mail adresu:

Medias na Fejsbuku

Medias na Twitteru