Rešena misterija londonske „magle ubice” od pre pola veka

11 Dec 2016
Autor Mirjana
1775 pregleda

Tokom pet dana decembra 1952. godine, neobično gusta magla je prekrila London. U trenutku kada je sa grada podigla svoj zlosrećni poklopac, 150000 ljudi je bilo u bolnicama, a preko 4000 mrtvo. Procenjuje se da ukupan broj smrtno stradalih od posledica trovanja bio veći od 12000. Iako se od početka znalo da je problem izazvalo enormno zagađenje vazduha, kompletna misterija toksične magle je otkrivena tek nedavno.

Rešena misterija londonske „magle ubice” od pre pola veka

Istraživači su povezivali emisiju štetnih gasova sa sagorevanjem uglja, ali im hemijski proces koji je doveo to stvaranja smrtno toksičnog smoga nije bio jasan. Sama reč smog (kombinacija engleskih reči smoke - dim i fog - magla) nastala je početkom XX veka upravo u Londonu, kao kovanica koja je opisivala vazduh prezasićen zagađivačima nastalim od emisije gasova fabrika, kotlarnica, izduvnih gasova motornih vozila i dr. Da bi detaljno istražili put razvoja smoga od zagađivača do toksičnog ubice, tim naučnika iz Kine, SAD i Velike Britanije je u laboratoriskim uslovima „oživeo” čuvenu londonsku maglu iz decembra 1952. godine.

Vođa tima istraživača sa Univerziteta Texas A&M, Reni Zang, izneo je rezultate istraživanja rekavši da su sulfati dali veliki doprinos stvaranju smrtonosne londonske magle. Čestice sumporne kiseline, nastale od sumpor-dioksida u vazduhu, ulazile su u pluća i sušile bronhije građana Londona izazivajući teške akutne bolesti pluća i srca. Postavilo se pitanje kako je u vazduhu nastala sumporna kiselina. Odgovor je ponovo pronađen u sagorelom uglju, koji je emitovao i velike količine azot-dioksida, prisutnog u magli pre njenog zakiseljavanja.

Azot-dioksid je po nalazima naučnika inicirao pretvaranje sumpor-dioksida u sulfate, proces tokom koga se kao nusprodukt stvaraju male količine sumporne kiseline ravnomerno raspoređene po većim česticama sumpornih soli u magli. Kako je magla isparavala, tako je aerosol kisele izmaglice postao vazduh Londona. Vidljivost je drastično smanjena, pa su ljudi teško nalazili put do kuća. Saobraćaj je potpuno obustavljen, a onima koji su bili prinuđeni da pešače do svojih domova kroz gusti smog izmenjeni vazduh je „štipao” oči i disajne organe.

Ovaj događaj se do danas smatra najvećom katastrofom aero zagađenja u istoriji Evrope. Toksična magla, koja je u Londonu odnela na hiljade života 1952. godine, podstakla je donošenje Zakona o čistom vazduhu (Clean Air Act) izglasanog u britanskom parlamentu 1956. godine.

izvor: Akademija nauka SAD-a (naučno istraživanje), Live Science

Creative Commons License Zabranjeno je kopiranje članka na druge sajtove bez validnog linkovanja ka originalnom tekstu u skladu sa licencom ΜΕΔΙΑΣ by Vojin Petrović is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License i prema odredbama Zakona Republike Srbije o autorskim i srodnim pravima ("Sl. glasnik RS", br. 104/2009, 99/2011 i 119/2012). U slučaju neovlašćenog kopiranja bićemo prinuđeni da preduzmemo korake u skladu sa čl. 35 i čl. 36 Zakona o autorskim i srodnim pravima i zatražimo naplatu zakonom propisane nadoknade.

Ostavite Vaš komentar

Ako niste već objavljivali komentare na našem magazinu, komentar će biti objavljen posle moderacije. Vaša email adresa neće biti objavljena. Sva polja su obavezna.

0 komentara

Podelite sa prijateljima

Translate article

Pročitajte slične članke

Prijavite se

Prijavite se na listu za primanje informacija o novim člancima i ostalim dešavanjima na našem Magazinu. Unesite Vašu E-mail adresu:

Medias na Fejsbuku

Medias na Twitteru