Podzemne bašte Baldazara Forestijerea

09 May 2016
Autor Mirjana
3721 pregleda

Jedan čovek, jedan san, jedan fantastičan podvig - ovim rečima nas Istorijski centar Forestijere uvodi u priču o imigrantu sa Sicilije, samoukom umetniku, arhitekti, inženjeru, graditelju i botaničaru koji je uspeo da sagradi Mediteran pod zemljom, u srcu Kalifornije.

Podzemne bašte Baldazara Forestijerea

Priča o Baldazaru Forestijereu je svedočenje o četrdesetogodišnjem napornom radu iz čiste ljubavi, o stablima voća i vinogradima posađenim na tri podzemna nivoa, o rustičnoj oazi u modernim katakombama i snazi naoko neostvarive ideje, koju uporan i požrtvovan mlad čovek uspeva da sprovede u delo.

„Savladala me je vizija”

Baldazar Forestijere (1879-1946), mlad i naivan 22-godišnji emigrant sa Sicilije došao je u sunčanu Kaliforniju sa željom da postane uzgajivač i trgovac južnim voćem. Od skromne imovine uspeo je da kupi 32 hektara zemlje u Fresnu, što mu je delovalo kao odlična investicija. Prekasno je shvatio da je jeftino zemljište zapravo polje hardpana, slanog ostatka pustinjskog jezera, potpuno nepogodno za poljoprivredu. Po svojoj prirodi izuzetno tvrdo, harpadno zemljište predstavlja idealnu podlogu za prirodna uzletišta aviona i svemirskih brodova, ali ni u kom slučaju za budući dom plantaže voća.

Kako mu je prvi posao u Americi bio kopanje tunela za izgradnju podzemne železnice u Bostonu, težak fizički rad mu nije bio stran. Tamo je stekao i osnovna znanja o iskopavanju podzemnih prolaza, pa je odlučio da probije sloj hardpana debeo oko 3 metra i proveri da li ispod njega ima zemlje vredne truda. Ukoliko i ne nađe ništa, razmišljao je, napraviće sebi podzemnu prostoriju za odmor koja će ga zaštititi od vrelog kalifornijskog sunca. Ubrzo se uselio u svoj novi dom i u njega uneo mali šporet na drva. Nastavio je da kopa i proširio svoju katakombu za još nekoliko prostorija. Dok se narod Fresna kuvao u svojim drvenim barakama, koje su dodavale još koji stepen na spoljašnjih +50 °C, mladi Forestijere je uživao u svom neobičnom, prirodno klimatizovanom skloništu.

Forestjerevo zaveštanje - za šta je čovek sposoban samo uz pomoć tela i uma

Činilo se da će kuća pod zemljom ostati jedini projekat Baldazara Forestijerea. Ispod debelog sloja hardpana nalazio se još deblji sloj lepljive, tvrde i nepropusne gline koja nikako nije mogla postati gostoljubivo stanište stabala voća. Ali, bilo je kasno za odustajanje. Forestijere je već bio zaljubljen u svoju podzemnu kuću, i odlučio je da će od nje napraviti zelenu oazu. Od 1906. godine, pa sve do kraja svog života, punih 40 godina je bez bušilica, dinamita ili bilo kog modernog alata, samo uz pomoć krampa, lopate, kolica i dve mule (Doli i Moli), svaki slobodan trenutak posvetio izgradnji tunela, soba, terasa i špilja.

U jednoj od prostorija probio je krovni otvor, a od komada tvrdog hardpana napravio kadice za sadnju. Napunio ih je kultivisanim zemljištem i posadio citruse. Ne samo da su uspešno rasli i rađali, nego su bili zaštićeni od prevelike toplote leti i zimskih mrazeva koji su desetkovali prinose na otvorenim plantažama u Kaliforniji. Do 1923. godine, Forestijere je sagradio podzemne tunele na preko 4 hektara i na različitim nivoima katakombi posadio stabla pomorandže, limuna, grejpfruta, kao i za to vreme u Kaliforniji neuobičajene voćke poput kumkvata, smokve, urme, dunje, jujube, japanske mušmule i maline. Svoje mesto u Forestijerevoj oazi našlo je i vinsko i stono grožđe. Poseban kuriozitet za novinare koji su te godine posetili njegovu plantažu pod zemljom predstavljala su mešovita stabla na kojima su istovremeno uspevale različite vrste citrusa. Kako su se krošnje stabala iz katakombi uzdizale sve do otvora na površini zemlje, voće sa najviših grana je bilo moguće brati tokom šetnje po Forestijerevom imanju.

Kad ljubav prema drevnoj arhitekturi u podsvesti nacrta planove

Tokom iskopavanja, Forestijere nijedan plan nije preneo na papir. Svaka prostorija je osmišljena tokom rada. Još kao dete bio je fasciniran katakombama drevnih Rimljana. Lukovi, svodovi, kameni zidovi, prolazi i terase Forestijerevih podzemnih bašta svedoče o ljubavi prema antičkoj arhitekturi i bogatom znanju o tehnikama rada starih majstora. Zapamćene slike starih građevina pod zemljom Forestijere je u glavi modifikovao u ukopana, sada prirodno osvetljena dvorišta, prilaze i prostorije, i pretakao ih u građevine. Sagradio je čak i akvarijum sa staklenim dnom, koji danas nije u upotrebi, a ispod koga je smestio prostor za odmor i čitanje.

Punih četrdeset godina Baldazar Forestijere je gradio svoj san. Danas se skromnom sicilijanskom emigrantu i njegovim vizijama dive posetioci Forestijerevih podzemnih bašta koje su se na listi CNN Travel-a našle među 10 najlepših podzemnih čuda, zajedno sa Kober Pedijem u Australiji, podzemnim gradom Derinkuju u Turskoj, Metro stanicama u Moskvi, grobnicom Setija I u Egiptu, Pariskim katakombama, Ratnim sobama u Londonu, Kristalnim pećinama u Meksiku i dr.

Izvori: Forestiere Historical Center i Forestiere Underground Gardens

Creative Commons License Zabranjeno je kopiranje članka na druge sajtove bez validnog linkovanja ka originalnom tekstu u skladu sa licencom ΜΕΔΙΑΣ by Vojin Petrović is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License i prema odredbama Zakona Republike Srbije o autorskim i srodnim pravima ("Sl. glasnik RS", br. 104/2009, 99/2011 i 119/2012). U slučaju neovlašćenog kopiranja bićemo prinuđeni da preduzmemo korake u skladu sa čl. 35 i čl. 36 Zakona o autorskim i srodnim pravima i zatražimo naplatu zakonom propisane nadoknade.

Ostavite Vaš komentar

Ako niste već objavljivali komentare na našem magazinu, komentar će biti objavljen posle moderacije. Vaša email adresa neće biti objavljena. Sva polja su obavezna.

1 komentara

 
Sopček Đura, 16 May 2016

Rođen sam i živeo punih pola veka u LAGUMU u centru Zemuna, u sklopu porodične kuće! Prostoriju u kojoj sam živeo i dugačke podzemne tunele u dvorištu, prema rečima mog pokojnog oca, iskopali su Austro-Ugarski vojnici? Tokom letnjih vrućina u mojoj i bratovoj sobi, u kojoj smo zajedno odrastali, bila je ugodna hladovina a preko zime je bilo potrebno minimalno grejanje, obzirom da je prostorija ukopana u zemlju, pa je sa tri strane bila debelo izolovana! Čitajući ovaj tekst, savršeno mi je jasno o čemu se tu radi...

Odgovori

Podelite sa prijateljima

Translate article

Pročitajte slične članke

Prijavite se

Prijavite se na listu za primanje informacija o novim člancima i ostalim dešavanjima na našem Magazinu. Unesite Vašu E-mail adresu:

Medias na Fejsbuku

Medias na Twitteru