Tadašnji oblik nasilja (ne mogu reći da li je bio blaži, jer svaki oblik nasilja ima i određenu nus pojavu), razlikovao se znatno od ovih današnjih. To je bilo interface nasilje, gdje je bilo vidljivo tko je zlostavljač a tko žrtva. Postojao je niz mogućnosti koje smo mogli poduzeti. Primjerice, mogli smo ih izbjegavati, prijaviti nekome ili tužiti roditeljima koji bi zatim porazgovarali s njihovim roditeljima.

U današnje vrijeme u kojem se munjevitom brzinom razvijaju tehnološki noviteti, u vrijeme širenja dostupnosti interneta, mobitela i niza komunikacijskih uređaja nastaje novi oblik nasilja, daleko opasniji od onog negdašnjeg – cyberbullying. Sama riječ bullying u engleskom jeziku znači nasilje, i kad to spojimo sa cyber (virtualnim) dobijamo točnu definiciju cyberbullyinga koja glasi:

''Uporaba informacijskih i komunikacijskih tehnologija u svrhu namjernog, učestalog, neprijateljskog ponašanja pojedinca ili grupe s namjerom da se počini šteta drugima.''

Kako uopće dolazi do ovakvih zlostavljanja? Današnja djeca podosta vremena provode surfajući internetom, koji im omogućava razne oblike druženja s prijateljima pa i pronalaženja budućih, virtualnih prijatelja. Tu su razne društvene mreže putem kojih komuniciraju, razmjenjuju informacije, mišljenja, šale se… Neki od njih posjećuju chat sobe koje predstavljaju nešto poput soba za razgovor u kojima posjetitelji mogu međusobno razgovarati, upoznavati se, raspravljati o određenoj temi.

Drugi pak odlaze na forume na kojima se izlaže mišljenje o određenoj temi ili se traže svakojaki savjeti. Vrlo su popularni i okupljaju mnogo korisnika različitih dobi i interesa.

Treći pišu blogove. To je forma u kojoj pojedinac, obično kronološkim redom, bilježi svoja razmišljanja i stavove. Samo blogiranje ima pozitivan učinak na mlade iz više razloga: unapređuje važne socijalne vještine, zadovoljava potrebu za samodokazivanjem i izgrađuje sposobnost pisanja.

Kod sva tri navedena oblika zajedničko je upotrebljavanje raznih nadimaka (nickova), kojima zadržavaju anonimnost te stoga mogu biti otvoreniji u izražavanju. Obzirom da im se ne znaju prava imena, adrese, godine, brojevi telefona itd. određeni broj njih smatra da nisu nužni poštovati kodekse pristojnog ponašanja. U tom slučaju izabiru svoju žrtvu te je nastoje ponižavati do krajnjih granica, vjerovatno se pri tome ludo zabavljajući jer nisu svjesni koliku štetu nanose onoj drugoj strani.

Neki od češćih oblika cyberbullyinga su širenje glasina o žrtvi, prijetnje putem SMS poruka ili e-maila, zlostavljanje putem chata te slanje pornografskih ili uvredljivih fotografija. Tim oblikom nasilja među vršnjacima obuhvaćene su situacije kad je dijete ili tinejdžer izloženo napadu drugog djeteta, tinejdžera ili grupe djece, putem interneta ili mobilnog telefona. Odnosno i počinitelji i žrtve su maloljetnici.

Služe se izravnim napadom koji podrazumijeva:

- slanje uznemirujućih poruka putem mobitela,mailova ili chata

- krađom virtualnog identiteta i provaljivanja lozinki

- objavljivanjem privatnih podataka ili neistina

- slanjem neprimjerenih slika

- postavljanjem podrugljivih anketa o žrtvi

- slanjem svakojakih virusa

- podvaljivanjem pornografskog sadržaja

Nasilje preko posrednika podrazumijeva zlostavljanje žrtve putem treće osobe, koja često toga nije ni svjesna. Ovakav oblik smatra se najopasnijim jer se njime većinom služe odrasle osobe.

Šteta učinjena nasiljem preko interneta može uistinu biti velika. U odnosu na chat, forumi i blogovi se zadržavaju i godinama na internetu i u tome se bitno razlikuju od verbalnog vrijeđanja (kojega nakon što je izrečeno teško da pamtimo od riječi do riječi i vremenom blijedi) dok je virtualno omalovažavanje moguće i nakon dužeg vremena iznova čitati. Dakako da se to odražava na dječju psihu i može dovesti do ozbiljnih destruktivnih ili autodestruktivnih oblika ponašanja. No, prije negoli do toga dođe važno je znati prepoznati simptome cyberbullyinga, a oni su slijedeći:

• emocionalna uznemirenosti za vrijeme ili poslije korištenja interneta
• izbjegavanje prijatelja i uobičajenih aktivnosti
• izbjegavanje škole i grupnih okupljanja
• lošije ocjene i ispadi bijesa kod kuće
• nagle promjene raspoloženja i ponašanja
• gubitak sna i apetita

Interesantne su statistike do kojih se došlo istraživanjem ovog sve češćeg problema među mladima. Naime, čak 18 posto djece u dobi od 12 do 14 godina bilo je žrtva nekog od oblika nasilja preko interneta, a 11 posto njih izjasnilo se kao “internet nasilnici”. Od djece koja su bila izložena učestalom nasilju na internetu, njih 62 posto izjavilo je kako je nasilnik bio njima poznata osoba ili čak kolega iz razreda. Uz to, djevojčice su češće žrtve, ali i češći nasilnici na internetu od dječaka.

Najbitniju ulogu u sprječavanju nasilja među djecom moraju odigrati sami roditelji. Mnogi od njih nisu u koraku s djecom što se tehnologije tiče pa iz tih razloga ne znaju ni prepoznati da li rade nešto dobro ili loše, a oni i koji imaju određena znanja ne žele zadirati u njihovu privatnost.

Nikako ne smijemo zaboraviti da su to ipak samo djeca, a mi…roditelji smo ti koji kreiramo od njih ljude. O samoj uspješnosti roditeljstva ovisi da li će ona danas-sutra biti normalna i zdrava bića. Edukacija, razgovor i nadgledanje djece od neprocjenjive su važnosti za razvijanje prikladna ponašanja.